[ Kâsım bin Muhammed bio je jedan od najvećih učenjaka iz generacije tabi’ina, poznat po svom dubokom znanju hadisa, fikha i tesavvufa. Kao unuk hazreti Ebû Bekra i jedan od sedam velikih učenjaka Medine, Kâsım bin Muhammed ostavio je neizbrisiv trag u islamskoj historiji svojim znanjem, takvaom i skromnošću.]
Jedan od najvećih učenjaka iz generacije tâbi’îna i jedan od sedam velikih alima Medine-i munevvere. Bio je treći među velikim alimima i evlijama koji su ljude pozivali Istini, pokazivali im pravi put i vodili ih ka istinskoj sreći, a koji su poznati pod nazivom “silsile-i alijje”. Njegov otac Muhammed bio je sin hazreti Ebû Bekra. Njegova majka Sevde bila je kćerka Jezdegerda, pa su on i Imâm-i Zejnel-âbidîn bili djeca od tetki.
Rođen je 640. godine (H. 19.) za vrijeme hilafeta hazreti Osmana. Postoje i druga predanja o godini njegovog rođenja. Kada mu je otac postao šehid u Misiru, ostao je siroče još kao dijete, pa je odrastao uz svoju tetku, mubarek suprugu Resûlullaha, hazreti Aišu.
Kâsım bin Muhammed i Njegovo Znanje Hadisa
Kâsım bin Muhammed bio je unuk hazreti Ebû Bekr-i Siddîka. Susreo je mnoge od Eshâb-i kirâma i od njih učio znanje. Prenosio je Hadis-i šerif od poznatih ashaba poput svoje tetke hazreti Aiše, Ebû Hurejre, Abdullaha ibn Abbasa, Abdullaha ibn Omera i hazreti Muavije. Od njega su takođe Hadis-i šerif prenosili veliki tabi’îni poput njegovog sina Abdurrahmana, Sâlima bin Abdullaha, Imâm-i Ša’bîja, njegovih savremenika Ibn Amra, Jahjâ bin Saîda, Sa’da bin Saîda el-Ensârîja, Abdullaha bin Omera, Sa’da bin Ibrâhima, Abdullaha bin Avna i mnogih drugih.
Tesavvuf i Takva Kâsıma bin Muhammeda
Bio je stručnjak u tesavvufu. Nije imao premca u verâ’u i takvâu, tj. u čuvanju od harama koje je Allahu teala zabranio.
Njegov djed, hazreti Ebû Bekr-i Siddîk, bio je najbolji čovjek poslije Resûlullaha i svih pejgambera. Sve vrline, znanja i feyzovi koji su se nalazili kod Resûlullaha bili su sabrani u njemu i bio je uzvišen u svakom pogledu. Bio je izvor znanja vezanih za srce i ruh.
Jedna od poslaničkih dužnosti Resûlullaha bila je da u srca svoga ummeta ulije duhovne propise Kur’an-i kerima, tj. ma’rifete i uzvišena znanja vezana za zât i sifate Allahu teala. Resûlullah je sva ta uzvišena ma’rifetska znanja tesavvufa ulio u srce hazreti Ebû Bekr-i Siddîka. Tako je i on postao stručnjak u znanju o ruhu. Hazreti Ebû Bekr-i Siddîk je ove feyzove koje je primio od Resûlullaha prenio u srce Selmân-i Fârisîja, jednog od Eshâb-i kirâma. Muhammed bin Kâsım je, prisustvujući sohbetima Selmân-i Fârisîja i odgajajući se uz njega, postao stručnjak za ruh. Imâm-i Dža’fer-i Sâdık, četvrti velikan silsile-i alijje, takođe je stekao feyz iz njegovog sohbeta.
Kâsım bin Muhammed bio je najveći učenjak svoga vremena u hadisu i fikhu. Dostigao je takvu visinu u znanju i takvâu da mu nije bilo ravna. Prenio je mnogo Hadis-i šerifa. Njegovo znanje svi su priznavali. Prenosi se da je Omer bin Abdulazîz rekao: “Kada bih morao nekoga izabrati za halifu poslije sebe, izabrao bih Kâsıma.” Za vrijeme svoga hilafeta, Omer bin Abdulazîz ga je zadužio da sakupi sve Hadis-i šerife i druga predanja koja je znao od svoje tetke hazreti Aiše.
Čak je jednom Omer bin Abdulazîz, zabrinut da će znanje nestati i da će učenjaci izumrijeti, poslao pismo medinskom namjesniku Ebû Bekru bin Muhammedu bin Hazmu i napisao:
“Pronađi i zapiši Hadis-i šerife i sunnete Resûlullaha, kao i predanja Amre binti Abdurrahmân el-Ensârî i Kâsıma bin Muhammeda! Jer se bojim da će znanje nestati i da će učenjaci iščeznuti.”
I Amra i Kâsım bin Muhammed bili su učenici hazreti Aiše i najbolje su poznavali Hadis-i šerife koje je ona prenosila od Resûlullaha.
Kâsım bin Muhammed prenosio je Hadis-i šerife obraćajući pažnju i na njihovo značenje i na same riječi i slova. Neki muhaddisi iz generacije tâbi’îna smatrali su dozvoljenim prenošenje Hadis-i šerifa po značenju. Međutim, većina muhaddisa među tâbi’înima bila je složna da se Hadis-i šerifi trebaju prenositi onako kako su čuti od Pejgambera. Kâsım bin Muhammed bio je krajnje pažljiv prilikom prenošenja Hadis-i šerifa i nije smatrao ispravnim da se promijeni čak ni jedno slovo.
Kâsım bin Muhammed kao Fakih i Velikan Medine
Bio je i veliki alim u fikhu. Bio je jedan od sedam velikih učenjaka Medine poznatih kao “fukahâ-i seb’a”. Bio je među onima koji su najbolje razumjeli odgovornost govora u ime Allaha i Njegovog Resûla i davanja fetvi u vjerskim pitanjima.
Abdurrahmân bin Ebû Zenâd za njega kaže:
“Nisam vidio nikoga ko bolje poznaje sunnet Resûlullaha od Kâsıma bin Muhammeda. Čak je smatrao da onaj ko ne poznaje sunnet ne može biti alim.”
Kada bi ga pitali o nečemu što nije znao, rekao bi:
“Ne razumijem, ne znam!”
A kada bi mnogo navaljivali pitanjima, govorio bi:
“Tako mi Allaha, ne znamo sve što pitate. Kada bismo znali, ne bismo to skrivali od vas. Jer nama nije halal da skrivamo ono što znamo.”
Bio je veoma osjetljiv po pitanju vjerskih propisa i davao je fetve samo o onome što je jasno znao. Svakoga jutra dolazio bi u Mesdžid-i Nebevî, klanjao dva rekata, a zatim sjedio između minbera i mubarek kabura Resûlullaha i odgovarao na pitanja ljudi. Imâm mezheba Mâlik bin Enes rekao je za njega:
“Kâsım je bio jedan od fakîha ovog ummeta.”
Skromnost i Mudrost Kâsıma bin Muhammeda
Kâsım bin Muhammed bio je veoma skroman i ponizan. Jednog dana došao mu je neki seljak i upitao ga:
“Ko zna više, ti ili Sâlim bin Abdullah?”
On mu je odgovorio:
“Ovo je Sâlimova kuća.”
I nije rekao ništa više. Muhammed bin Ishak je za ovo rekao:
“Nije htio slagati govoreći: ‘On zna bolje od mene’, niti je htio sebe uzdizati govoreći: ‘Ja znam bolje od njega.’”
Iako je Kâsım bin Muhammed bio učeniji od obojice.
Kâsım bin Muhammed prenosi:
“Jedan od ashaba Resûlullaha oslijepio je. Posjetili su ga, pa je rekao: ‘Želio sam da mi se vrati vid kako bih gledao Resûlullaha. Ali sada je Resûlullah preselio na ahiret. Kunem se Allahom, kada bih sada imao oči jednog od jelena iz mjesta Tübâle u Jemenu, više se tome ne bih radovao.’”
Takođe prenosi:
“Jednog dana otišao sam svojoj tetki hazreti Aiši i rekao joj: ‘O majko! Pokaži mi kabur Resûlullaha!’ Ona mi je otvorila Hudžre-i saâdet. Vidio sam tri kabura. Nisu bili mnogo uzdignuti, ali ni sasvim poravnani sa zemljom. Po njima je bio posut crvenkasti kamenčić Batha. Mubarek kabur Resûlullaha bio je ispred svih. Glava hazreti Siddîka bila je u ravni mubarek leđa Fahr-i kâinata, a glava hazreti Omera bila je u ravni mubarek stopala Resûlullaha.”
Kâsım bin Muhammed preselio je na ahiret 725. godine (H. 106.) u mjestu Kudeyd između Mekke i Medine. Pred smrt je izgubio vid. Kada je osjetio da će preseliti, rekao je svom sinu:
“Umotajte me u ćefine od ove odjeće koju nosim.”
Na sebi je tada imao košulju, peštamal i džubbu. Njegov sin ga je upitao:
“Oče, zar da ne povećamo to na dva sloja?”
Na to je odgovorio:
“Moj djed Ebû Bekr takođe je bio umotan u tri dijela ćefina. Oni su nama mjerilo. Ovo je dovoljno. Živima je nova odjeća potrebnija nego mrtvima.”
Govorio je:
“Naši veliki prethodnici voljeli su da iskušenja koja ih zadese dočekuju lijepim saburom, a blagodati koje im budu date da dočekuju poniznošću i skromnošću.”
