[ Islam i nauka u islamu nerazdvojno su povezani kroz Kur’an-i kerim, hadise i praksu Resûlullaha “sallallahü alejhi ve sellem”. Islam podstiče čovjeka na istraživanje, sticanje znanja, iskustvo i razvoj korisnih nauka koje donose korist čovječanstvu i jačaju iman.]
Do dva svijeta sreće može se stići samo i jedino slijeđenjem Muhammeda, gospodara dunjaluka i ahireta. Da bi mu se čovjek pokorio i slijedio ga, potrebno je vjerovati i naučiti te izvršavati ahkâm-i islamijje. Znak da se u srcu nalazi ispravan iman jeste da čovjek smatra neprijateljima nevjernike [neprijatelje Islama] i da ne čini ono što je svojstveno nevjernicima i što je znak kufra. Jer islam i kufr su suprotnosti, potpuni kontrasti. Gdje postoji jedno, drugo ne može opstati. Ove dvije suprotnosti ne mogu biti zajedno. Davati vrijednost jednom znači ponižavati i omalovažavati drugo. Allahu teala naređuje Svome voljenom Poslaniku Muhammedu, vlasniku uzvišenog morala i velikog milosrđa “sallallahü alejhi ve sellem”, da vodi džihad i borbu protiv neprijatelja Islama i da prema njima bude strog. Dakle, biti strog prema neprijateljima Islama dio je uzvišenog ahlaka. Čast i veličina Islama nalaze se u poniženju i bezvrijednosti kufra i nevjernika. Onaj ko uzdiže i poštuje nevjernike, time ponižava muslimane.
[Allahu teala u suri Âl-i Imrân objašnjava da će oni koji daju vrijednost nevjernicima i slijede kufr biti prevareni i kajati se. U sto četrdeset devetom ajet-i kerimu kaže se značenje: “O vi koji vjerujete u Mog voljenog Poslanika ‘sallallahü alejhi ve sellem’! Ako se zavedete riječima nevjernika i skrenete sa puta Moga Poslanika ‘sallallahü alejhi ve sellem’, pa nasjednete na lažne i ukrašene riječi neprijatelja vjere koji se prikazuju muslimanima, tj. zındıka, i izgubite svoj iman, bićete na gubitku i na dunjaluku i na ahiretu.”]
Allahu teala obznanjuje da su nevjernici Njegovi neprijatelji i neprijatelji Njegovog Poslanika “sallallahü alejhi ve sellem”. Voljeti Allahove neprijatelje i družiti se s njima vodi čovjeka ka neprijateljstvu prema Allahu teala i Njegovom Poslaniku “sallallahü alejhi ve sellem”. Neki čovjek može misliti da je musliman. Izgovara kelime-i tevhid i kaže da vjeruje. Klanja namaz i čini ibadete. Ali ne zna da takva ružna djela uništavaju njegov iman i islam iz temelja.
[Nevjernici, tj. oni koji ne vole islam koji je objavio Resûlullah “sallallahü alejhi ve sellem”, koji govore da islam ne odgovara vremenu, dobu i nauci, kao i murtedi, otvoreno i bestidno ismijavaju muslimane i islam, gledaju muslimane s visine. Zato što im odgovara da budu izvan Islama, slijedeći svoje strasti i loše želje, islam nazivaju zaostalošću, a bezvjerstvo i nevjeru savremenošću, prosvijećenošću i svijetlim putem.
Riječ “mürted” označava one koji su rođeni kao muslimanska djeca, ali pošto ništa ne znaju o islamu, nisu čitali niti razumjeli knjige islamskih učenjaka, pa samo radi koristi, položaja i dunjalučkih interesa, ili zato što slijede masu, ne vole islam i govore da je prepreka napretku.
Neki od njih, da bi prevarili čistu omladinu, govore: “U islamu se sve završava sa ‘priča se’, ‘kaže se’. Sve se zasniva na rekla-kazala, bez dokaza i dokumenta. Druge nauke su dokazane i zasnovane na dokumentima.” Ovim riječima pokazuju koliko su neznalice. Nikada nisu pročitali nijednu islamsku knjigu. Pod imenom islam zamišljaju nešto u svojoj mašti i misle da je vjera sastavljena od tih zamišljanja. Ne znaju da su oni koji obožavaju maštu zapravo hrišćani. Oni se klanjaju kipovima i kamenju koje je izmislila nekolicina Jevreja. A muslimani slijede najuzvišenijeg među pejgamberima, Muhammeda, i ibadet čine Allahu kojeg je on vidio i s Njim govorio u noći Mi’radža i s kojim je svakodnevno bio u vezi preko meleka po imenu Džebrâîl.
Islam i nauka u islamu kroz Kur’an i hadis
Nauke, tehnologija, dokumenti i dokazi koje oni smatraju odvojenim od Islama zapravo su samo grane i dijelovi islamske vjere. Na primjer, u svim srednjoškolskim knjigama prirodnih nauka, hemije i biologije, na prvim stranicama piše: “Osnova našeg predmeta jeste posmatranje, istraživanje i eksperiment.” Dakle, osnova prirodnih nauka su ove tri stvari. A upravo to islam naređuje. To znači da naša vjera naređuje nauku i prirodne znanosti. Na mnogim mjestima u Kur’an-i kerimu naređuje se posmatranje i proučavanje prirode, tj. stvorenja, živih i neživih bića.
Ashâb-i kirâm “alejhimürrıdvan” su jednog dana upitali našeg Pejgambera “sallallahü alejhi ve sellem”: “Naši ljudi koji odlaze u Jemen vidjeli su da tamo drugačije kaleme stabla hurmi i dobijaju bolji rod. Da li da i mi kalemimo stabla u Medini kao što smo naučili od svojih očeva ili da radimo kao u Jemenu pa da dobijemo bolji i obilniji rod?” Resûlullah “sallallahü alejhi ve sellem” mogao im je reći: “Sačekajte malo! Kada dođe Džebrâîl ‘alejhi-sselam’, pitaću ga pa ću vam odgovoriti.” Ili: “Pusti me da razmislim, Allahu teala će mi pokazati istinu.” Ali nije tako rekao. Rekao je: “Isprobajte! Neka neka stabla budu kalemljena po metodi vaših očeva, a druga po metodi koju ste vidjeli u Jemenu. Koja metoda bude davala bolje hurme, uvijek koristite nju!”
Dakle, naredio je eksperimentisanje i oslanjanje na iskustvo, što je osnova nauke. On je, naravno, mogao znati preko meleka ili putem nadahnuća koje bi došlo njegovom mubarek srcu. Međutim, time je ukazao muslimanima koji će doći do Sudnjeg dana u svim dijelovima svijeta da se trebaju oslanjati na iskustvo i nauku.
Vrijednost islamskih nauka i korisnog znanja
Priča o kalemljenju hurmi nalazi se u knjigama Kimyâ-i Se’âdet i Ma’rifetnâme. Islam veoma naglašava rad u svim granama nauke, znanja i ahlaka. U knjigama je zapisano da je bavljenje ovim stvarima farz-i kifâje. Čak i ako se u nekom islamskom gradu ne napravi neko novo sredstvo ili uređaj koji je otkrila nauka, pa zbog toga neki musliman pretrpi štetu, islam odgovornim smatra upravitelje i vođe toga grada.
U Hadis-i šerifu stoji: “Učite svoju djecu plivanju i gađanju strijelom! A kako je lijepa zabava ženama da predu u svojim kućama.” Ovaj Hadis-i šerif naređuje sticanje svih znanja i sredstava potrebnih za rat, da čovjek ne bude besposlen i da se bavi korisnim zabavama. Zato je danas farz da islamski narod pravi atomsku bombu i vještačke satelite kako bi islam predstavio svijetu. Ako se ne bude radilo na tome, to će biti veliki grijeh.
Podjela islamskih nauka u islamu
Znanja koja muslimani trebaju znati i učiti nazivaju se “Ulûm-i islamijje”, tj. islamske nauke. Neke od njih je farz naučiti, neke su sunnet, a neke mubâh. Islamske nauke se dijele na dva velika dijela.
Prvi dio je “Ulûm-i naklijje”, koje se nazivaju i vjerske nauke. Ehl-i sünnet učenjaci su ovo znanje naučili od Ashâb-i kirâma, a oni od Resûlullaha. Vjerske nauke se dijele na dvije vrste: zâhirne i bâtınske nauke. Prve su nauke o imanu i fıkhu, odnosno ahkâm-i islamijje, a druge su tesavvufske nauke ili ma’rifet. Znanje o imanu i ahkâm-i islamijje uči se od müršida i iz knjiga akaida i fıkha. Ma’rifet dolazi u srca iz srca müršida.
Drugi dio islamskih nauka jeste “Ulûm-i aklijje”. Nauke koje proučavaju živa bića nazivaju se “Ulûm-i tıbbijje”, a one koje proučavaju neživa “Ulûm-i hikemijje”. Nauke o nebesima i zvijezdama nazivaju se “Ulûm-i felekijje”, a zemaljske nauke “Ulûm-i tabi’ijje”. Ulûm-i aklijje obuhvataju matematiku, logiku i eksperimentalne nauke. Ova znanja se stiču putem čula, razuma, eksperimenta i računanja. Ona pomažu razumijevanju i primjeni vjerskih znanja. Zato su potrebna. Ove nauke se s vremenom razvijaju, mijenjaju i napreduju. Zato je rečeno: “Napredak umjetnosti i tehnike nastaje nadovezivanjem misli i iskustava.”
Znanja koja dolaze putem objave, tj. vjerske nauke, veoma su uzvišena. Ona su iznad ljudskog razuma i moći mozga. Njih niko i nikada ne može promijeniti. To je značenje riječi da u vjeri nema reforme.
Islam nije zabranio niti ograničio znanja stečena razumom. Međutim, naredio je da se ona uče zajedno s vjerskim znanjima i da njihovi rezultati budu korišteni u skladu sa ahkâm-i islamijje, na korist ljudima, a ne kao sredstva zuluma, mučenja i katastrofa.]
Muslimani su pravili i koristili mnoga naučna sredstva i izume. Kompas je otkriven 687. [1288. g.], puška sa iglom 1282. [1866. g.], a top 762. [1361. g.] i koristio ga je Fatih Sultan Mehmed. Islam zabranjuje podučavanje i učenje nemorala, izmišljenih historija i kleveta protiv Islama koje neprijatelji Islama i oni koji ne poznaju islamski ahlak predstavljaju kao nauku, nastavu i dužnost. Naređuje da se izbjegava štetna i loša propaganda, a da se uče korisna i dobra znanja.
Islam je vjera koja naređuje svako korisno znanje, svaku nauku i svako iskustvo. Muslimani vole nauku i vjeruju iskustvima pravih naučnika. Ali se ne daju prevariti klevetama i lažima imitatora koji za sebe govore da su naučnici.]
Nevjernici, ako mogu, tlače i uništavaju muslimane. Ili ih odvode na svoj izmišljeni put.
[Na primjer, na sto drugoj stranici zapisnika sa sastanka masona iz 1900. godine piše: “Nije dovoljno pobijediti religiozne ljude i bogomolje. Naš pravi cilj je uništiti religije.”
Oni u svojim knjigama i govorima otvoreno i bestidno pokazuju neprijateljstvo prema vjeri. Zato što nemaju znanja o nauci i ilm-u, govore djetinjaste stvari.
Na primjer, govore: “Stari ljudi bili su neznalice. Pred silama prirode bili su nemoćni i jadni pa su vjerovali u izmišljene stvari. Klanjali su se svojim izmišljotinama i molili im se, pokazujući svoju slabost. Danas smo u atomskom dobu. Vladamo prirodom i radimo šta želimo. Ne postoji ništa osim sila prirode. Džennet, Džehennem, džinni i meleki izmišljotine su starih ljudi. Je li iko otišao i vidio ih? Može li se vjerovati u ono što se ne vidi i ne može eksperimentom dokazati?”
Ove riječi bezbožnika pokazuju da oni ne poznaju ni historiju. Tokom historije, neznalice svakog stoljeća smatrale su sebe pametnim i učenim, a stare ljude neznalicama. Od vremena Adema, svaku vjeru koja je poslana proglašavali su riječima starih neznalica pa su ih kvarili i poricali. Na mnogim mjestima u Kur’an-i kerimu navode se ovakve riječi nevjernika i daje se odgovor na njih.
Naprimjer, nakon tridesetog ajet-i kerima sure Mü’minûn objavljeno je značenje: “Nisu vjerovali Nuhu pa smo ih potopili vodom. Nakon njih poslali smo drugim ljudima pejgambere iz njihove sredine i rekli: ‘Činite ibadet Allahu teala! Nema drugog dostojnog ibadeta osim Njega. Bojte se Njegove kazne!’ A oni koji nisu vjerovali u ponovno proživljenje poslije smrti i kojima smo dali obilje dunjalučkih blagodati rekoše: ‘Ovaj pejgamber jede i pije kao i vi. Ako budete vjerovali nekome ko je poput vas i ima iste potrebe kao vi, bićete prevareni i izgubljeni. On vam govori da ćete nakon što umrete, vaše kosti istruhnu i postanu prah, ponovo biti proživljeni i izaći iz kaburova. Kako je to moguće? Postoji samo ovaj dunjaluk. Džennet i Džehennem su ovdje. Ovaj svijet tako dolazi i prolazi. Nakon smrti nema ponovnog života.’”
U komunističkim državama, da bi uništili vjeru i ahlak naroda, učitelji u školama i oficiri u vojsci govorili su djeci, djevojkama i vojnicima: “Da Allah postoji, vidjeli bismo Ga. Čuo bi naše želje i ispunjavao ih. Tražite od mene šećer, odmah ću vas čuti i dati vam. Tražite od Njega, pa vidite da vam ne daje. Dakle, nema Ga. Vaši roditelji su neznalice, zastarjeli i zaostali. Vi ste napredna i prosvijećena omladina. Ne vjerujte u takve bajke! Džennet, Džehennem, meleki i džinni su izmišljotine.”
Takvim lažima pokušavali su uništiti vjeru, iman, stid i odgoj koje je omladina donijela iz roditeljskog doma. Jadnu omladinu varali su i žrtvovali radi svojih niskih želja, užitaka i prljave zarade.
Govoreći: “Ko je vidio Džennet i Džehennem? Ne vjeruje se u ono što se ne vidi”, pokazivali su da slijede samo čula. Međutim, životinje slijede čula. Imam Gazali kaže:
“Ljudi slijede razum. Čula ljudi slabija su od čula životinja. Čovjek ne može osjetiti miris kao mačka ili pas. U mraku ne vidi kao oni. Pa kako se može potpuno vjerovati oku, kada razum na mnogo mjesta pokazuje da oko griješi? Na primjer, oko vidi Sunce kroz prozor i misli da je manje od prozora, dok razum kaže da je veće od Zemlje.”
Zar ti nevjernici, govoreći: “Mi vjerujemo samo onome što vidimo; može li Sunce biti veće od Zemlje?”, ne odbijaju razum? Ne. I oni ovdje, kao muslimani, vjeruju razumu.
Dakle, vidi se da se ljudi od životinja razlikuju time što u dunjalučkim poslovima slijede razum, a ne čula. Zašto onda ovi ljudi, kada je riječ o ahiretu, ostaju vezani samo za čula i ne slijede razum? Zašto i ovdje ne žele da se uzdignu na stepen čovječnosti?
Islam obznanjuje da će ljudi ponovo biti stvoreni i živjeti vječno, dok će životinje nakon obračuna na Sudnjem danu nestati. Time ljude odvaja od životinja obećavajući im vječni život. Ovi nevjernici, međutim, zadovoljni su time da poput životinja budu lišeni vječnog života.
Danas se u fabrikama proizvode hiljade lijekova, kućanskih stvari, industrijskih i trgovačkih proizvoda, elektronskih uređaja i ratnih sredstava. Većina njih nastaje nakon preciznih proračuna i stotina eksperimenata. Zar iko za ijedan od tih proizvoda kaže da je nastao sam od sebe? Svi govore da su napravljeni svjesno i namjerno i da svaki mora imati svog proizvođača. Ali kada su u pitanju milioni materija i događaja koje vidimo kod živih i neživih bića, čije se nove i finije osobine otkrivaju u svakom stoljeću, a čija struktura većinom još nije ni shvaćena, govore da su nastali sami od sebe i slučajno. Šta je to drugo osim tvrdoglavog inata ili otvorene gluposti?
Jedan komunistički učitelj u Rusiji tokom časa reče: “Ja vidim vas, a vi vidite mene. Dakle, mi postojimo. I planine preko puta postoje jer ih vidimo. Ono što ne postoji ne može se vidjeti. Za ono što se ne vidi ne može se reći da postoji. Ovo je naučna činjenica. Napredan i prosvijećen čovjek vjeruje nauci. Zaostali ljudi govore da ova bića imaju Stvoritelja. Vjerovati u postojanje tog Stvoritelja pogrešno je i nije u skladu sa naukom. Reći da postoji nešto što se ne vidi jeste zaostalost.”
Jedno turkmensko dijete zatraži riječ i reče: “Govoriš li ovo razumom? Vjerovati da ti imaš razum i prihvatiti da ovo govoriš razumom nije u skladu sa naukom. Jer da imaš razum, mi bismo ga vidjeli.”
Učitelj nije mogao odgovoriti na ove opravdane riječi pa je, u bijesu zbog poraza, dijete izbacio iz učionice udarajući ga nogama i rukama. To dijete više nikada nigdje nije viđeno.
