Ko je bio Isâ (Isus)?
Hazreti Isâ (Isus, alejhis-selam) bio je čovjek poput nas, rođen od djevice po imenu Merjem (Marija). Ova činjenica jasno je navedena u Kur’anu-i kerimu, u kojem se također spominje Rûh-ul-Kuds (Duh Sveti). Međutim, suprotno kršćanskom vjerovanju, to ne znači da je Hazreti Isâ sin Boga.
Isâ (alejhis-selam) nastojao je uvjeriti Jevreje da su u zabludi i da je pravi put onaj koji im je on pokazivao. Međutim, Jevreji su vjerovali da će Mesija kojeg su očekivali biti veoma strog, grub, silovit i neumoljiv. Zbog toga nisu povjerovali Hazreti Isâu. Smatrajući ga lažnim poslanikom, podsticali su Rimljane protiv njega i, kako su oni mislili, dali ga razapeti.
[Prema islamskom učenju, razapeta osoba nije bio Isâ, već Ašarjut Jahuda (Juda), koji je Isaa prodao Rimljanima za malu svotu novca.]
Nedavna istraživanja kršćanskih učenjaka pokazala su da je Isus bio živ kada je skinut s križa. Godine 1978. čovjek po imenu John Reban objavio je knjigu o toj temi koja se našla na listi najprodavanijih knjiga. Još se ne zna kakav će konačan uticaj imati ova istraživanja, ali je već srušena pretpostavka da je Hazreti Isâ (alejhis-selam) “umro na križu i da je Bog-Otac žrtvovao svog jedinog sina radi iskupljenja griješnika”. Zbog toga kršćanski historičari sve više zadaju ozbiljne udarce crkvenoj dogmi.
Iskrivljenje Evanđelja i Evanđelje po Barnabi
Hazreti Isâu je objavljena knjiga pod nazivom Indžil. Međutim, Jevreji su je uništili u roku od osamdeset godina. Biblija koja se kasnije pojavila i koja se danas smatra svetom knjigom kršćana sastoji se od dva dijela.
“Stari zavjet” sadrži propise poslanika koji su došli prije Hazreti Isaa, naročito Mojsijev zakon.
“Novi zavjet” obuhvata četiri knjige koje su napisali njegovi sljedbenici: Matej, Marko, Luka i njegov apostol Ivan, a koje govore o životu Isusa, njegovim djelima i savjetima.
Stroga preciznost koja je primijenjena pri zapisivanju Kur’ana-i kerima nije primijenjena pri sastavljanju Biblije. Istini su dodane mnoge pogrešne misli, legende i besmislene priče. O Bibliji postoje detaljna objašnjenja u arapskoj knjizi Risâla-i Samsâmiyya profesora hadži Abdullaha Abdija Beja iz Manastira (umro 1303/1885) i u turskoj knjizi Izâh-ul-Meram. Ipak, poznato je da danas postoje evanđelja vrlo bliska izvornim objavama.
Najvažnije među njima jeste Evanđelje po Barnabi. Barnaba je bio Jevrej rođen na Kipru, a njegovo pravo ime bilo je Jusuf. Bio je jedan od najistaknutijih Isusovih sljedbenika i imao je važno mjesto među apostolima. Njegov nadimak Barnaba znači: “onaj koji savjetuje i podstiče na dobro“.
Kršćanski svijet poznaje Barnabu kao velikog sveca koji je zajedno sa Pavlom radio na širenju kršćanstva. Kršćani 11. juni obilježavaju kao dan svetog Pavla. Barnaba je tačno zapisao ono što je čuo i naučio od Hazreti Isaa. Njegova knjiga i druge verzije Biblije bile su široko rasprostranjene i čitale su se tokom prva tri stoljeća kršćanstva. Godine 325., na Prvom nikejskom saboru, odlučeno je da se unište sve Biblije napisane na hebrejskom jeziku, pa je tada uništena i Barnabina knjiga.
Izričito odbacivanje Trojstva u Evanđelju po Barnabi
U sedamdesetom poglavlju Barnabinog Evanđelja stoji:
“Isus odgovori: ‘A vi, šta kažete ko sam ja?’ Petar reče: ‘Ti si Mesija, sin Božiji.’
Tada se Isus rasrdi i ukori ga govoreći: ‘Odlazi od mene, jer si đavo i želiš me zavesti!’ I zaprijeti jedanaestorici govoreći: ‘Teško vama ako u to povjerujete, jer sam od Boga dobio veliku kletvu protiv onih koji u to vjeruju.’”
Najava posljednjeg Poslanika (Ahmed / Muhammed)
U devedeset i sedmom poglavlju stoji:
“Tada reče svećenik: ‘Kako će se zvati Mesija i koji će znak objaviti njegov dolazak?’ Isus odgovori: ‘Ime Mesije je veličanstveno, jer mu ga je sam Bog dao kada je stvorio njegovu dušu i smjestio je u nebeski sjaj. Bog reče: ‘Čekaj, Muhammede, zbog tebe ću stvoriti Džennet, svijet i mnoga stvorenja, i učinit ću te darom čovječanstvu; ko te blagoslovi, bit će blagoslovljen, a ko te prokune, bit će proklet. Kada te pošaljem na svijet, poslat ću te kao glasnika spasa i tvoja riječ bit će istina; nebo i zemlja će nestati, ali tvoja vjera nikada neće nestati. Ahmed je njegovo blagoslovljeno ime.’
Tada narod povika: ‘O Bože, pošalji nam Svoga Poslanika! O Ahmede, dođi brzo radi spasa svijeta!’”
Uzdignuće Isaa i privid raspeća
Evanđelje po Barnabi, u poglavljima 215–222, navodi da su, kada su rimski vojnici došli da uhapse Hazreti Isaa, četiri velika meleka – Džibril, Mikail, Rafael i Uriel – iznijeli Isaa kroz prozor i uzdigli ga na nebo po Allahovoj naredbi. Rimljani su tada uhapsili Judu, koji ih je predvodio, misleći da je on Isâ. Uprkos njegovim poricanjima i molbama, razapeli su ga. Nakon toga se Hazreti Isâ ukazao svojoj majci Merjemi i apostolima, rekavši da on nije razapet, već Juda. Zatim se pomolio za vjernike i grešnike, pozdravio učenike i pred njihovim očima bio uzdignut na nebo.
Antitrinitarni pokreti u kršćanstvu (slučaj Arija)
Između 300. i 325. godine mnogi kršćanski učenjaci poricali su da je Isâ sin Boga i pozivali se na Barnabino Evanđelje. Najpoznatiji među njima bio je biskup Antiohije, Lukijan, i njegov učenik Arije (270–336). Arije je bio izopćen, ali je imao mnoge sljedbenike, pa čak i podršku cara Konstantina. Papa Honorije je također priznao da je Isâ bio samo čovjek i da je vjerovanje u tri boga pogrešno. Ipak, nakon smrti proglašen je heretikom.
Srednjovjekovna crkva i progon u ime religije
Kada je kršćanstvo postalo državna religija, započeo je mračni srednji vijek. Umjesto milosti i ljubavi, zavladali su fanatizam, mržnja i okrutnost. Progonili su učenjake poput Galilea, spalili Jovanku Orleanku i brojne druge. Inkvizicija je mučenjima ubila stotine hiljada ljudi. Sveštenstvu su pripisali moć oprosta grijeha i čak prodavali dijelove Dženneta. Pape su vladale svijetom, a neki su činili najteže zločine, poput pape Bordžije.
Uspon islama kroz razum, nauku i civilizaciju
Islam, koji se pojavio u sedmom stoljeću, zasjao je poput svjetlosti u toj tami. Zasnovan na razumu, logici i humanosti, brzo je stekao priznanje. Muslimani su se posvetili znanju i nauci, doprinijeli svim oblastima nauke i osnovali velike obrazovne centre. Riječi hemija i algebra arapskog su porijekla. Dok je srednjovjekovna Evropa bila u mraku, islam je čovječanstvu ponudio mir, znanje i civilizaciju.
[Izvor: Islam and Christianity, izdanja Hakikat Kitabevi, 2026, str. 16–29.]
