Ukratko, riječ dîn znači: propisi koje je Allahu teala objavio Svojim poslanicima, kako bi ljude poučio onome čime je On zadovoljan, ibadetima koje trebaju izvršavati, te putu koji vodi sreći na dunjaluku i ahiretu. Ono što ljudi iznose svojim manjkavim razumom — razne pretpostavke i maštanja — ne može se nazvati vjerom.
Razum služi da shvati naredbe i zabrane vjere i da ih slijedi. Međutim, ne može dokučiti njihove skrivene mudrosti, stvarnu suštinu i uzroke. Te istine se spoznaju samo putem objave poslanicima i putem nadahnuća (ilham) i duhovnog otkrovenja (tedželli) u srcima evlija. To je dar koji daje Allahu teala.
Da bi čovjek postigao sreću na dunjaluku i ahiretu i zadobio Allahovo zadovoljstvo, mora biti musliman. Onaj koji nije musliman naziva se kafir. Da bi neko bio musliman, mora vjerovati (iman imati) da je Muhammed ‘alejhi-sselam Allahov poslanik i mora činiti ibadet. Ibadet znači uskladiti sve svoje riječi i djela sa vjerom koju je donio Muhammed ‘alejhi-sselam. Ibadeti se moraju činiti bez traženja bilo kakve koristi, samo zato što su Allahova naredba.
Ahkam-i islamijje znači propise (naredbe i zabrane) objavljene u Kur’ani-kerimu i hadis-i šerifima, a uče se iz fikhskih, tj. ilmihal knjiga. Učenje tih propisa — onoga što je svakom muslimanu naređeno da čini i da izbjegava — farz je za svakog, i muškarca i ženu (farz-ı ayn). To su lijekovi koji čuvaju čovjeka od duhovnih i tjelesnih bolesti.
Kao što se godinama uči medicina, zanati, trgovina i pravo u školama i na univerzitetima, isto tako je potrebno godinama učiti ilmihal i arapski jezik. Oni koji to ne uče, bivaju prevareni lažima i potvorama neprijatelja islama i njihovih pomagača — licemjera u obliku vjerskih ljudi i nepravednih vlastodržaca — i bivaju odvedeni u propast na dunjaluku i ahiretu.
