[ Lijep ahlâk u islamu temelj je čistoće rûha i dokaz iskrenog îmâna. Musliman mora biti fazîletan, pravedan, blag, milostiv i iskren u svom ibâdetu. Islamska vjera je od početka do kraja ahlâk i fazîlet; ona naređuje dobročinstvo, pravdu i velikodušnost prema prijateljima i neprijateljima.]
Što se tiče čišćenja rûha, musliman mora imati lijep ahlâk i biti fazîletan. Islamska vjera je od početka do kraja ahlâk i fazîlet. Dobročinstvo, pravda i velikodušnost koje islam naređuje prema prijateljima i neprijateljima toliko su uzvišeni da zadivljuju razum. Događaji tokom četrnaest stoljeća pokazali su to veoma jasno čak i neprijateljima. Od bezbroj dokaza spomenimo samo jedan koji nam pada na pamet:
Pravda, milost i poštovanje tuđih prava u islamu
U arhivu muzeja u Bursi, u jednom sudskom zapisu starom oko dvije stotine godina, piše: Muslimani su gradili džamiju na zemljištu pored jevrejske mahale u Altıparmaku. Kada su Jevreji rekli: “Ovo zemljište pripada nama, ne možete graditi”, slučaj je dospio na sud. Nakon što je ustanovljeno da zemljište zaista pripada Jevrejima, sud je presudio da se džamija sruši i zemljište vrati Jevrejima. Presuda je i izvršena. Pogledajte samo tu pravdu!
Lijep ahlâk u islamu kao temelj čistoće rûha
Naš Pejgamber, Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem”, rekao je:
“Poslan sam da upotpunim lijep ahlâk i da proširim lijepo ponašanje među ljudima.”
U jednom Hadis-i šerifu stoji:
“Najpotpuniji među vama u îmânu jeste onaj koji ima najljepši ahlâk.”
Čak se i îmân mjeri ahlâkom.
U islamu je osnova čistoća rûha. Onaj koji laže, vara, obmanjuje ljude, čini zulm i nepravdu, ne pomaže svojoj braći po vjeri, uzdiže se nad drugima i misli samo na vlastitu korist — ma koliko ibâdeta činio — ne smatra se pravim muslimanom.
U prva tri âjeta sure Mâ’ûn Allahu teala kaže u značenju:
“Jesi li vidio onoga koji poriče Sudnji dan? To je onaj koji grubo odbija jetima i ne podstiče da se nahrani siromah.”
Ibâdet takvih ljudi neće biti primljen. U islamu je ostavljanje zabrana i harâma važnije čak i od izvršavanja farzova i naređenih djela.
Pravi musliman je prije svega potpun i uzoran čovjek. On je nasmijan, blag u govoru i istinoljubiv. Gotovo i ne zna šta je srdžba.
Resûlullah “sallallahu teala alejhi ve sellem” rekao je:
“Onome kome je data blagost, dato mu je dobro i dunjaluka i âhireta.”
Musliman je veoma skroman i ponizan. Sasluša svakoga ko mu se obrati i, koliko god može, pomaže drugima.
Musliman je dostojanstven i uljudan. Voli svoju porodicu i svoju domovinu.
Naš Pejgamber “sallallahu teala alejhi ve sellem” rekao je:
“Ljubav prema domovini je od îmâna.”
Zato musliman rado izvršava vojnu dužnost kada država vodi rat protiv onih koji napadaju njegovu domovinu.
U djelu jednog njemačkog svećenika iz 1560. godine, koje smo ranije spomenuli, kaže se:
“Sada razumijem zašto nas muslimanski Turci pobjeđuju u svakom ratu. Kada kod njih izbije rat, muslimani odmah posegnu za oružjem i dragovoljno se bore i ginu za svoju vjeru i domovinu. Vjeruju da će oni koji poginu u ratu otići u Džennet. A kod nas, čim se pojavi mogućnost rata, svako traži mjesto da se sakrije kako ne bi išao u vojsku. Oni koji budu prisilno mobilisani bore se nevoljno.”
Kako Allahu teala želi da Njegovi robovi budu, predivno je objašnjeno u Kur’an-i kerimu.
Osobine pravog muslimana prema Kur’an-i kerimu
U âjet-i kerimama sure Furkân, od 63. do 68. âjeta, kaže se u značenju:
“Robovi Rahmâna, tj. Allahu teala, Koji je veoma milostiv prema Svojim robovima, hodaju Zemljom skromno i dostojanstveno. Kada im se neznalice obrate grubim riječima, oni odgovaraju riječima mira i spasa. Noći provode čineći sedždu i stojeći u namazu pred svojim Gospodarom. Govore: ‘Gospodaru naš, udalji od nas džehennemsku kaznu. Njegova kazna je zaista trajna i bolna. To je doista loše mjesto i loše prebivalište.’ Kada troše, ne rasipaju niti škrtare, nego drže srednji put. Nikome ne uskraćuju njegovo pravo. Allahu ne pripisuju sudruga. Ne ubijaju osobu čiji je život Allah zabranio, osim po pravdi. I ne čine zinaluk.”
U 72–74. âjetima iste sure kaže se:
“Allahovi voljeni i fazîletni robovi ne svjedoče lažno. Klone se beskorisnih i štetnih poslova. Ako se slučajno nađu u takvom društvu ili poslu, dostojanstveno se udalje. Kada im se spomenu Allahovi âjeti, ne ponašaju se kao slijepi i gluhi. Govore: ‘Gospodaru naš, podari nam od naših supružnika i djece radost očiju naših i učini nas predvodnicima onih koji se čuvaju grijeha.’”
Također, u drugom i trećem âjetu sure Saf Allahu teala kaže u značenju:
“O vjernici! Zašto govorite ono što ne radite? Veliku srdžbu kod Allaha izaziva to da govorite ono što ne činite.”
Ovi âjeti pokazuju da čovjek koji obeća nešto što ne može izvršiti postaje loš kod Allaha teala.
Pravi musliman iskazuje veliko poštovanje prema svojoj vjeri, majci i ocu, učitelju, pretpostavljenima, uglednicima države i zakonima. Ne bavi se beskorisnim stvarima, nego samo onim što koristi. Ne kocka se i ne traći vrijeme.
Ibâdet, iskrenost i odgovornost prema ljudima
Pravi musliman potpuno izvršava svoj ibâdet i ispunjava svoju zahvalnost prema Allahu teala. Ne ibadeti samo reda radi ili da bi skinuo obavezu sa sebe. Ibadet čini sa velikom željom, ljubavlju i iskrenošću.
Bojati se Allaha teala znači mnogo Ga voljeti. Kao što čovjek ne želi rastužiti nekoga koga mnogo voli i boji se da ga ne povrijedi, tako i ibâdet Allahu teala treba biti dokaz naše ljubavi prema Njemu.
Ni’meti koje nam Allahu teala daje toliko su brojni da Mu svoju zahvalnost možemo pokušati iskazati samo iskrenom ljubavlju i predanim ibâdetom.
Postoje različite vrste ibâdeta.
Jedan dio ibâdeta, kao što smo ranije spomenuli, odnosi se između roba i Allaha teala. Allahu teala možda oprosti onima koji pogriješe u ibâdetu prema Njemu. Ali poštivanje prava drugih ljudi također je ibâdet. Onima koji čine zlo drugima i krše tuđa prava neće biti oprošteno sve dok im vlasnici prava ne oproste.
Hadis-i šerifi o lijepom ahlâku muslimana
Sljedeći Hadis-i šerifi uzeti su iz četvrtog toma djela “Eši’at-ül-lemeât”, perzijskog komentara poznate knjige “Mişkât-ül-mesâbih”:
1 — Allahu teala neće se smilovati onome ko nema milosti prema ljudima.
2 — Spriječite zulm i tako pomozite i zâlimu i mazlûmu!
3 — Ako je od novca kojim je kupljena košulja devet desetina halâl, a jedna desetina harâm, Allahu teala neće primiti namaz klanjan u toj košulji.
4 — Musliman je brat muslimanu. Ne čini mu zulm, pomaže mu i ne gleda ga s visine. Harâm mu je povrijediti njegov život, imetak, čast i namus.
5 — Tako mi Allaha, niko od vas neće imati potpun îmân dok svome bratu po vjeri ne bude želio ono što želi sebi.
6 — Tako mi Allaha, nema pravog îmâna onaj od čijeg zla komšija nije siguran.
7 — Onaj u čijem srcu nema milosti nema ni potpunog îmâna.
8 — Allahu teala će se smilovati onome ko je milostiv prema ljudima.
9 — Nije od nas onaj koji nema samilosti prema mlađima i poštovanja prema starijima.
10 — Ko poštuje i pomaže starije osobe, Allahu teala će mu u starosti poslati pomagače.
11 — Allahu teala najdraža kuća je ona u kojoj se nalazi jetim prema kojem se lijepo postupa.
12 — Ko ušutka onoga koji ogovara drugoga, Allahu teala će pomoći i na dunjaluku i na âhiretu. A ko to može učiniti pa ne učini, Allahu teala će ga kazniti i na dunjaluku i na âhiretu.
13 — Ko vidi sramotu ili mahanu svog brata po vjeri pa je sakrije, kao da je spasio živu zakopanu djevojčicu iz groba.
14 — Kod Allaha teala bolji od dvojice prijatelja jeste onaj koji više dobra čini svom prijatelju.
15 — Da li je neko dobar ili loš može se razumjeti po tome vole li ga njegove muslimanske komšije ili ne.
16 — Onaj koji mnogo klanja, posti i daje sadaku, ali svojim jezikom uznemirava komšije, završit će u Džehennemu. A onaj koji manje klanja i posti, ali ne uznemirava komšije svojim jezikom, bit će u Džennetu.
17 — Allahu teala daje dunjaluk i onima koje voli i onima koje ne voli. Ali lijep ahlâk daje samo onima koje voli.
18 — Sevapi onoga ko napadne tuđu čast ili imetak bit će na Sudnjem danu dati onome kome je učinio nepravdu. Ako nema sevapa, njegovi grijesi bit će prebačeni na njega.
19 — Kod Allaha teala najveći grijeh je imati loš ahlâk.
20 — Ako se neko raduje nevolji koja zadesi osobu koju ne voli, Allahu teala će i njega iskušati tom nevoljom.
21 — Dvojica ljudi došli su u mesdžid i klanjali namaz. Poslužena im je hrana, ali su rekli da poste. Nakon razgovora ustali su i krenuli. Resûlullah “sallallahu teala alejhi ve sellem” rekao im je:
“Ponovo klanjajte svoj namaz i ponovo postite! Jer ste tokom razgovora ogovarali jednog čovjeka. Gıybet uništava sevape ibâdeta.”
22 — Ne zavidite! Kao što vatra spaljuje drvo, tako i hased uništava sevape čovjeka.
23 — Osoba lijepog ahlâka postići će dobro i na dunjaluku i na âhiretu.
24 — Allahu teala neće uvesti u Džehennem roba kojem je dao lijep izgled i lijep ahlâk.
25 — Ebû Hurejri “radıyallahu anh” rekao je:
“Budi lijepog ahlâka!”
Kada je upitao šta je lijep ahlâk, odgovorio je:
“Održavaj vezu sa onim ko je prekine s tobom, oprosti onome ko ti učini zulm i obilno daj onome ko tebi uskraćuje imetak, znanje ili pomoć.”
26 — Onaj ko umre čist od kibr-a, izdaje i duga otići će u Džennet.
27 — Pejgamber “sallallahu teala alejhi ve sellem” nije želio klanjati dženazu čovjeku koji je imao dug. Tada je sahâbî Ebû Katâde “radıyallahu anh” preuzeo njegov dug na sebe, pa je Resûlullah prihvatio da klanja dženazu.
28 — Ne udarajte svoje supruge! Ne govorite im riječi niti činite djela koja ih vrijeđaju! One nisu vaše robinje.
29 — Najbolji među vama kod Allaha teala jeste onaj koji je najbolji prema svojoj supruzi. A ja sam najbolji prema svojoj supruzi.
30 — Najpotpuniji u îmânu među vama jeste onaj koji ima najljepši ahlâk i koji je najblaži prema svojoj supruzi.
Većina gore navedenih Hadis-i šerifa nalazi se u djelu “Zevâcir” velikog islamskog učenjaka Ibni Hadžer-i Mekkîja “rahmetullahi alejhi”, prije poglavlja o ihtikâru. Oni su izvor lijepog islamskog ahlâka.
Propisi islamskog ahlâka i prava ljudi
Islamski učenjaci izveli su mnoge propise iz ovih Hadis-i šerifa. Neki od njih su:
1 — Muslimanu koji ode u Dâr-ül-harb, tj. u zemlju nevjernika, harâm je napadati njihov imetak, život i čast ili tamo krasti. Ne smije kršiti njihove zakone niti varati u trgovini i prijevozu.
2 — Uzimanje imetka kâfira i povređivanje njegovog srca veći je grijeh nego uzimanje imetka muslimana. Pravo životinje je veći grijeh povrijediti nego pravo čovjeka i kâfira.
3 — Harâm je uzeti i koristiti tuđu stvar bez dozvole, pa makar je kasnije neoštećenu vratio.
4 — Ako čovjek ima mogućnost vratiti dug, a odgodi ga makar jedan sat, postaje zâlim i grješnik. Na njemu je stalno prokletstvo. Grijeh nevraćanja duga toliko je velik da se zapisuje čak i dok spava. Ako dug vrati bezvrijednim novcem ili neupotrebljivom robom, a vlasnik to primi nevoljno, opet ostaje griješan. Ne može se spasiti grijeha dok ne zadovolji vlasnika prava i ne zatraži njegov halal.
Vrijednost lijepog ahlâka u islamu
Islamski učenjaci već više od 1400 godina neprestano govore i pišu o lijepom ahlâku koji islam naređuje. Time su nastojali usaditi lijepe osobine islamskog ahlâka u umove i srca mladih.
Jedna od bezbroj knjiga koje šire lijep ahlâk jeste i veoma vrijedna knjiga “Mektûbât” velikog islamskog učenjaka, velikog velije i mudžeddida drugog milenija, Imâm-i Rabbânî Ahmeda Fârûkîja “rahimehullahu teala”.
