[ Islam i čistoća nerazdvojno su povezani. Islam od samog početka naređuje tjelesnu i duhovnu čistoću, očuvanje zdravlja i uredan život. Musliman koji živi prema islamskim propisima vodi računa o higijeni, zdravlju i čistoći svoga tijela, odjeće i okoline.]
Riječ „Islam“ na arapskom znači: „predati se“, „pokoriti se“, „postići selamet“, a u isto vrijeme nosi i značenje „mira“. Imâm-i A’zam “rahime-hullahu teala” definisao ju je riječima: „Pokoriti se naredbama Allahu teala i biti Mu poslušan.“
Kada se pažljivo razmotre gore navedene definicije, samo po sebi postaje jasno kakav treba biti pravi musliman.
Ponovimo to još jednom:
Čistoća Kao Temelj Islamskog Života
Musliman je prije svega čist i tjelesno i duhovno.
Najprije govorimo o tjelesnoj čistoći:
Allahu teala na raznim mjestima u Kur’an-i kerimu u značenju kaže: „Volim čiste!“
Muslimani ne ulaze u džamije niti u kuće obuveni u obuću. Ćilimi i podovi su bez prašine i čisti. U kući svakog muslimana postoji kupatilo. Oni sami, njihova odjeća i njihova hrana uvijek su čisti. Zato kod njih nema mikroba ni bolesti.
U Versajskoj palati, kojom se Francuzi hvale pred svijetom, nije postojalo kupatilo.
U srednjem vijeku, Francuz koji je živio u Parizu, kada bi ujutro ustao, pošto u kući nije imao nužnik, nosio bi zajedno svoju nečistoću i bocu za pitku vodu na rijeku Senu (Seine). Najprije bi iz rijeke uzeo vodu za piće, a zatim bi svoju nečistoću izlio u istu rijeku. Ovi redovi doslovno su preuzeti iz francuskog djela pod nazivom „L’Eau Potable“ („Pitka voda“).
Islam I Čistoća Kroz Historiju Muslimana
Jedan njemački svećenik koji je u vrijeme Kanûnî Sultân Suleymâna došao u Istanbul, u djelu koje je napisao oko 967. godine po Hidžri [1560. godine], kaže:
„Zadivljen sam čistoćom ovdje. Ovdje se ljudi peru pet puta dnevno. Sve radnje su besprijekorno čiste. Na ulicama nema prljavštine. Na odjeći trgovaca nema ni najmanje mrlje. Osim toga, postoje građevine koje nazivaju ‘hamam’, u kojima ima tople vode; ljudi koji dolaze tamo peru cijelo svoje tijelo. Kod nas su ljudi prljavi i ne znaju se prati.“
Evropa je tek stoljećima kasnije od muslimana naučila kupanje.
Danas pak, stranci koji putuju po mjestima koja se nazivaju muslimanskim zemljama u svojim knjigama pišu:
„Kada stignemo u neku istočnu zemlju, najprije nas zapahne miris pokvarene ribe i smeća. Svuda je prljavština. Tlo je puno pljuvačke. Na sve strane nailazimo na gomile smeća i leševe mrtvih životinja. Čovjek se gadi prolazeći kroz takvu istočnu zemlju i shvata da muslimani nisu čisti kako tvrde.“
Danas se u zemljama koje nose ime islamske države, kao što su se pokvarila znanja o imanu, tako ni čistoći ne pridaje puna pažnja. Međutim, krivica nije u vjeri Islamu, nego u ljudima koji su zaboravili da je temelj islamske vjere čistoća.
Siromaštvo nije izgovor za nečistoću. To što neko pljuje po zemlji ili razbacuje prljavštinu nema nikakve veze s novcem. Oni koji prave takvu nečistoću nesretnici su koji su zaboravili Allahovu naredbu o čistoći.
Kada bi svaki musliman dobro naučio svoju vjeru i postupao po njoj, ova bi prljavština odmah nestala. Tada bi se drugi narodi, kada posjete muslimanske zemlje, divili njihovoj čistoći kao što su se ljudi u srednjem vijeku divili muslimanima.
Zašto Islam Pridaje Važnost Zdravlju I Higijeni
Pravi musliman nije samo čist, nego mnogo pazi i na svoje zdravlje. Ne pije alkoholna pića koja su otrov. Ne jede svinjsko meso koje je zabranjeno zbog mnogih opasnosti i šteta. Utvrđeno je da se virus zarazne i smrtonosne bolesti nazvane „Aids“, koja je nedavno otkrivena kod onih koji čine livâta, nalazi i kod svinja.
Naš Poslanik „sallallahu alejhi ve sellem“ na razne je načine pohvalio medicinsko znanje. Naprimjer, rekao je:
„Znanje je dvojako: znanje o tijelu i znanje o vjeri.“
To znači: među svim znanjima najpotrebnije je znanje vjere koje čuva dušu i znanje zdravlja koje čuva tijelo. Time je naredio da se prije svega radi na zdravlju duše i tijela.
Islam naređuje da se znanje o tijelu uči prije vjerskog znanja. Jer sva dobra djela mogu se izvršavati samo kada je tijelo zdravo.
Danas se na svim univerzitetima uči da se medicina dijeli na dva dijela: prvi je higijena, odnosno očuvanje zdravlja, a drugi terapija, odnosno liječenje bolesnih. Od ova dva, prvo mjesto pripada higijeni. Zaštititi ljude od bolesti i omogućiti im da ostanu zdravi prva je dužnost medicine. Jer čak i kada se bolestan čovjek izliječi, često ostane oslabljen i narušenog zdravlja.
Eto, Islam je garantovao upravo ovu prvu dužnost medicine — higijenu.
U drugom dijelu djela „Mevâhib-i ledunnijje“ dokazano je ajet-i kerimama da Kur’an-i kerim podstiče oba dijela medicine.
Naš Poslanik „sallallahu alejhi ve sellem“ dopisivao se s rimskim carem Herakliusom. Slali su jedan drugome izaslanike. Jednom prilikom Heraklius je poslao mnogo poklona. Jedan od tih poklona bio je i doktor.
Kada je doktor stigao, rekao je:
„Gospodaru moj! Car me je poslao da vam služim. Besplatno ću liječiti vaše bolesnike.“
Resûlullah „sallallahu teala alejhi ve sellem“ prihvatio ga je i naredio da mu se da kuća. Svakog dana donosili su mu lijepu hranu i piće.
Prošli su dani i mjeseci. Nijedan musliman nije dolazio doktoru. Doktor se na kraju postidio pa došao i rekao:
„Gospodaru moj! Došao sam da vam služim. Do danas nijedan bolesnik nije došao. Sjedeći bez posla jeo sam, pio i živio udobno. Sada bih želio otići.“
Kada je zatražio dozvolu, Poslanik „sallallahu alejhi ve sellem“ rekao mu je:
„Kako želiš. Ako ostaneš još, dužnost je muslimana da služe gostu i da ga počaste. Ako odeš, neka ti je sretan put. Ali znaj ovo: čak i kada bi ovdje ostao godinama, niko ti ne bi došao. Jer moji ashabi ne obolijevaju! Islamska vjera pokazala je put kako da se ne razboli. Moji ashabi veoma paze na čistoću. Ne jedu dok ne ogladne i ustaju od sofre prije nego što se zasite.“
Ovim ne želimo reći da musliman nikada ne obolijeva. Međutim, musliman koji vodi računa o zdravlju i čistoći ostaje snažan i ne obolijeva lahko.
Smrt je istina. Niko ne može izbjeći smrt i svaki čovjek će umrijeti kao posljedica neke bolesti. Ali da bi do tog trenutka mogao sačuvati svoje zdravlje, to je moguće samo zahvaljujući pridržavanju propisa i čistoće koje Islam naređuje.
Muslimani I Razvoj Medicine U Prošlosti
U srednjem vijeku, kada je kršćanstvo bilo na vrhuncu, veliki ljekari bili su samo muslimani, a Evropljani su dolazili u Andaluziju da studiraju medicinu.
Vakcinu protiv velikih boginja pronašli su muslimanski Turci. Jenner, koji je to naučio od Turaka, tek je 1211. godine po Hidžri [1796. godine] donio ovu vakcinu u Evropu i nepravedno dobio titulu „pronalazača vakcine protiv velikih boginja“.
Dok su u tadašnjoj Evropi, koja je bila potpuno u tami, ljudi masovno umirali od bolesti. Francuski kralj Luj XV umro je od velikih boginja 1774. godine. Evropa je dugo bila pogođena epidemijama kuge i kolere.
Kada je Napoleon 1212. godine po Hidžri [1798. godine] opsjedao tvrđavu Akka, u njegovoj vojsci izbila je kuga. Pošto nisu imali lijeka protiv bolesti, bio je prisiljen zatražiti pomoć od svojih neprijatelja — muslimanskih Turaka.
U jednom francuskom djelu iz tog vremena piše:
„Turci su prihvatili našu molbu i poslali svoje ljekare. Bili su to ljudi blistavih lica, odjeveni veoma čisto. Najprije su proučili dovu, zatim su dugo prali ruke obilnom količinom vode i sapuna. Potom su nožem otvarali čireve koji su se pojavili kod bolesnika, ispuštali tečnost iz njih i rane temeljito čistili. Nakon toga su bolesnike smještali odvojeno jedne od drugih i upozoravali zdrave da im se što manje približavaju. Odjeću bolesnika spaljivali su i oblačili im novu odjeću. Na kraju su ponovo oprali ruke, palili mirisno drvo na mjestima gdje su bili bolesnici, opet učili dovu i otišli od nas ne prihvativši nikakvu naknadu niti poklon.“
Dakle, sve do prije dva stoljeća zapadnjaci su bili potpuno nemoćni pred bolestima. Tek kasnije su, učeći od muslimana i istražujući — kako je naređeno u Kur’an-i kerimu — stekli današnje medicinsko znanje.
