[ Slijeđenje Resulullaha predstavlja najveću čast i istinsku uzvišenost svakog muslimana.]
Allahu teala neka nas počasti srećom da slijedimo Muhammeda Mustafu sallallahu alejhi ve sellem, koji je gospodar i dunjaluka i ahireta i koji je u svakom pogledu najuzvišeniji i najbolji među svim ljudima. Jer Allahu teala mnogo voli da se Njemu pokoravamo i da Ga slijedimo. Najmanji dio slijeđenja Njega vredniji je od svih dunjalučkih užitaka i svih ahiretskih blagodati. Istinska vrijednost je u slijeđenju Njegovog sunnet-i senijje, a čast i uzvišenost čovjeka su u slijeđenju Njegove vjere.
[Ovdje riječ sunnet znači ahkam-i islamijje.]
Slijediti Njega znači ići putem kojim je On išao. Njegov put je put koji pokazuje Kur’ani-kerim. Taj put naziva se dîn-i islam. Da bi se slijedio, potrebno je najprije imati iman, zatim dobro naučiti islam, potom izvršavati farzove i kloniti se harama, zatim činiti sunnete i izbjegavati mekruhe, a nakon toga truditi se da Ga slijedimo i u mubahlima.
Iman je potreban svim ljudima. Svako mora vjerovati. Oni koji vjeruju dužni su izvršavati farzove i kloniti se harama. Svaki mu’min je obavezan da živi kao musliman. Svaki mu’min voli Poslanika sallallahu alejhi ve sellem više od svog imetka i života. Znak te ljubavi jeste činjenje sunneta i izbjegavanje mekruha. Kada mu’min sve ovo ispuni, pa i u mubahlima slijedi Poslanika, postaje savršeniji i zreliji musliman i biva bliži Allahu teala.
Prihvatiti srcem i vjerovati u sve što je rekao Resulullah sallallahu alejhi ve sellem naziva se iman. Takav čovjek je mu’min. Ne vjerovati makar u jednu njegovu riječ ili sumnjati u njenu ispravnost naziva se kufr. Takva osoba je kafir.
Slijeđenje Resulullaha u islamu
Ono što je Allahu teala jasno naredio u Kur’ani-kerimu naziva se farz. Ono što je jasno zabranio naziva se haram. Ono što nije jasno naređeno, ali je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pohvalio, redovno činio ili vidio da se čini pa nije zabranio, naziva se sunnet. Ne voljeti sunnet je kufr. Voljeti ga, a ne činiti, nije grijeh.
Ono što Poslanik nije volio i što umanjuje sevap ibadeta naziva se mekruh. Ono što nije naređeno niti zabranjeno naziva se mubah. Svi ovi propisi nazivaju se ahkam-i ilahijje, ef’al-i mukellefin ili ahkam-i islamijje.
Ef’al-i mukellefin je osam: farz, vadžib, sunnet, mustehab, mubah, haram, mekruh i mufsid.
Ono što nije zabranjeno ili je zabrana uklonjena zbog opravdanog razloga naziva se halal. Svaki mubah je halal, ali svaki halal nije nužno mubah. Naprimjer, slagati radi pomirenja dvojice muslimana je halal. Trgovati za vrijeme ezana nije mubah nego mekruh, ali je halal.
Učiti iman, farzove i harame također je farz. Poznata su trideset tri farza. Četiri su osnovna: klanjati namaz, postiti, davati zekat i obaviti hadž. Zajedno sa imanom, ova četiri su temelji islama.
Onaj koji vjeruje i izvršava ove farzove naziva se musliman. Potpuni musliman je onaj koji ih izvršava i kloni se harama. Ako jedan od njih nedostaje ili je pokvaren, islam osobe je manjkav. Ako ih ne izvršava, iako ima iman, njegov islam nije potpun.
Iman je poput svijeće, a ahkam-i islamijje su poput fenjera oko nje. Islam je taj fenjer. Bez fenjera svijeća se brzo ugasi. Bez islama nema imana. Kada nema islama, nema ni imana.
Važnost slijeđenja Resulullaha
Raditi farzove i sunnete i kloniti se harama i mekruha, sa iskrenim nijjetom da se zadobije Allahovo zadovoljstvo, naziva se ibadet. Bez nijjeta nema ibadeta. Da bi se slijedio Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, potrebno je prvo imati iman, zatim naučiti i primjenjivati ahkam-i islamijje.
Iman znači započeti slijeđenje Njega i ući kroz vrata sreće. Allahu teala ga je poslao svim ljudima da ih pozove sreći. U suri Sebe’, 28. ajet, kaže se:
„O Moj voljeni Poslaniče sallallahu alejhi ve sellem! Poslao sam te svim ljudima da im doneseš radosnu vijest o vječnoj sreći i da im pokažeš put ka toj sreći.“
Naprimjer, ako neko slijedi Poslanika, njegovo kratko spavanje u podne vrednije je od mnogih noći provedenih u ibadetu bez tog slijeđenja. Jer je kajlula bila njegov sunnet. Isto tako, ne postiti na bajram jer to vjera naređuje vrednije je od dugih dobrovoljnih postova mimo tog propisa. Malo što se da kao zekat vrednije je od velikog dobrovoljnog sadake datog po vlastitoj želji.
Emir-ul-mu’minin Omer radıyallahu anh, nakon sabah-namaza u džematu, primijetio je da neko nedostaje. Rečeno mu je da je cijelu noć ibadetio i da sada spava. On je rekao:
„Bolje bi bilo da je spavao cijelu noć, a klanjao sabah-namaz u džematu.“
Oni koji su skrenuli sa puta islama, iako se mnogo muče i bore protiv nefsa, nemaju vrijednosti jer to ne rade u skladu sa vjerom. Ako i imaju neku korist, ona je samo dunjalučka. Njihov trud liči na trud čistača — mnogo rade, a malo zarađuju.
Oni koji slijede ahkam-i islamijje liče na draguljare koji rade sa dragim kamenjem — malo rade, a mnogo zarađuju. Nekada jedan sat njihovog rada donosi vrijednost kao hiljade godina.
Razlog je taj što je djelo koje je u skladu sa islamom ono koje Allahu teala voli i prima.
U suri Al-i Imran, 31. ajet, kaže se:
„Ako volite Allaha i želite da Allah voli vas, slijedite mene — Allah voli one koji mene slijede.“
Ono što nije u skladu sa islamom Allahu teala ne voli. A za ono što On ne voli, nema sevapa — naprotiv, može biti uzrok kazne.
Allahu teala u Kur’an-i kerim, u suri Nisâ, u osamdesetom ajetu, objavljuje da je pokornost Muhammedu ‘alejhime-sselam isto što i pokornost Njemu. Prema tome, dok se ne pokorava Njegovom Resûlu sallallahu alejhi ve sellem, ne smatra se da je pokoran Allahu teala. Da bi pokazao koliko je to sigurno i čvrsto, u ajet-i kerimu je objavljeno: „Elbette muhakkak böyledir“, i time nije ostavio prostora onima koji pogrešno razmišljaju da ove dvije pokornosti razdvoje jednu od druge.
Allahu teala također u suri Nisâ, u sto pedesetom i sto pedeset prvom ajet-i kerimu, mealen kaže:
„Kâfiri žele razdvojiti naredbe Allahu teala od naredbi Njegovih poslanika. Jevreji govore: ‘Mi vjerujemo u Mûsâ ‘alejhime-sselam, ali ne vjerujemo u Îsâ i Muhammed alejhime-sselam. Kršćani vjeruju samo u Îsâ alejhi-sselam i za njega, ne daj Bože, govore da je sin Allahu teala. Njihova vjerovanja i njihova religija nemaju vrijednosti. Svi oni su kâfiri. Za sve kâfire pripremili smo džehennemsku kaznu i veoma bolne patnje.“
Na ovaj način Allahu teala ukazuje na njihovu zabludu i kori ih zbog toga.
