Šartova imana ima šest. Oni su objašnjeni u (Amentu).
Da se iman sastoji od vjerovanja u tačno šest određenih stvari, obavijestio je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem. Zbog toga je dužnost svakog muslimana da svoje dijete najprije nauči napamet (Amentu), a zatim ga temeljito pouči i njegovom značenju.
Amentu:
(Amentu billahi ve melaiketihi ve kutubihi ve rusulihi vel-jevmil-ahiri ve bil-kaderi, hajrihi ve šerrihi min Allahu teala, vel-ba‘su ba‘del-mevti hakkun. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.)
Prvi Šart
Vjerovanje u Allahu Teala
Izraz Amentu billahi znači: povjerovao sam u postojanje i jednoću Allahu teala; potvrdio sam to srcem i priznao jezikom.Allahu teala postoji i On je Jedan. To znači da u Njegovom zatu i Njegovim svojstvima nema nikakvog sudruga. Kao što zat i svojstva svih stvorenja ne liče na zat i svojstva Onoga koji ih je stvorio, tako ni zat i svojstva Stvoritelja ne liče ni na jedno od Njegovih stvorenja.
Stvoritelj svakog dijela i svake ćelije svih stvorenja, Onaj koji iz ničega daje postojanje, jeste jedino Allahu teala. Suštinu zatu Allahu teala niko ne može spoznati. On je uzvišen i čist od svega što razum i mašta mogu zamisliti. Nije dozvoljeno zamišljati Njegov zat. Međutim, Njegova svojstva i Njegova imena, koja su spomenuta u Kur’an-i kerimu, treba naučiti i njima potvrditi i priznati Njegovu uluhijjet.
Sva Njegova svojstva i imena su ezeli i ebedi. Njegov zat nije vezan ni za jedno mjesto i On je uzvišen iznad šest poznatih pravaca; nije ispred, iza, desno, lijevo, gore niti dolje. O Njemu se može reći samo da sve obuhvata Svojim znanjem i da ništa nije skriveno od Njega.
Svojstava Allahu teala ima četrnaest. Šest se nazivaju Sifat-i Zatijje, a osam Sifat-i Subutijje. Njihova značenja znati i naučiti je od velike važnosti.
Sifat-i Zatijje
Vudžud: Allahu teala postoji. Njegovo postojanje je ezeli. On je Vadžib-ul-vudžud, tj. Njegovo postojanje je nužno.
Kidem: Postojanje Allahu teala nema početka.
Beka: Postojanje Allahu teala nema kraja. On nikada ne nestaje. Kao što je nemoguće da ima sudruga, isto tako je nemoguće nestajanje Njegovog zatu i svojstava.
Vahdanijjet: Allahu teala u Svom zatu, Svojstvima i djelima nema sudruga niti sličnog.
Muhalefetun lil-havadis: Allahu teala ni u zatu ni u svojstvima ne liči ni na jedno stvorenje.
Kijam bi nefsihi: Allahu teala postoji Sam po Sebi. Nije ovisan o prostoru. Prije nego što su postojali materija i prostor, On je već postojao. On je čist od svake potrebe. Prije stvaranja svemira bio je kakav jeste i takav će ostati zauvijek.
Sifat-i Subutijje
Hajat: Allahu teala je Živi. Njegov život ne liči na život stvorenja; to je život koji dolikuje Njegovom zatu i on je ezeli i ebedi.
Ilm: Allahu teala zna sve. Njegovo znanje ne liči na znanje stvorenja. Zna i vidi mrava kako hoda po crnom kamenu u tamnoj noći. Zna misli i namjere koje prolaze kroz srca ljudi. Njegovo znanje se ne mijenja; ezeli je i ebedi.
Sem‘: Allahu teala čuje. Čuje bez posrednika i bez pravca. Njegovo slušanje ne liči na slušanje stvorenja. Ovo svojstvo, kao i sva ostala, ezeli je i ebedi.
Basar: Allahu teala vidi. Vidi bez sredstva i bez uslova. Njegovo viđenje nije putem oka.
Irade: Allahu teala ima volju. Stvara ono što hoće. Sve nastaje Njegovom voljom i ne postoji sila koja bi je mogla spriječiti.
Kudret: Allahu teala je svemoćan. Njemu ništa nije teško.
Kelam: Allahu teala govori. Njegov govor nije putem slova, glasa, jezika ili sredstva.
Tekvin: Allahu teala je Stvoritelj. Osim Njega nema drugog stvoritelja. Sve On stvara i ni za koga drugog se ne smije reći da stvara.
Suštinu svojstava Allahu teala u potpunosti shvatiti nije moguće. Niko i ništa ne može biti sudrug niti sličan Allahu teala u Njegovim svojstvima.
Drugi Šart
Vjerovanje u Meleke
Ve melaiketihi znači: Vjerujem u meleke Allahu teala. Meleki su robovi Allahu teala. Svi se pokoravaju zapovijedima Allahu teala. Ne čine grijeh. Nemaju spol; nisu ni muško ni žensko. Ne stupaju u brak. Živi su. Ne jedu, ne piju i ne spavaju. Oni su nuranična bića, razumni su. Najuzvišenija među njima su četvorica:
Džibril aleyhisselam: Njegova dužnost je donošenje objave (vahja) poslanicima te prenošenje zapovijedi i zabrana.
Israfil aleyhisselam: Zadužen je za puhanje u Sur. Prvim puhanjem, svako živo biće koje čuje taj glas, osim Allahu teala, umrijet će; drugim puhanjem svi će ponovo oživjeti.
Mikail aleyhisselam: Zadužen je za slanje opskrbe (rizk), obilje i oskudicu, jeftinoću i skupoću, te za pokretanje svih materijalnih stvari.
Azrail aleyhisselam: Zadužen je za uzimanje duša ljudi.
Nakon njih postoje četiri vrste meleka. Meleki koji nose Arš nazivaju se Hamele-i Arš, a ima ih četiri. Meleki koji se nalaze u božanskoj blizini nazivaju se Mukarrebun. Najveći među melekima kazne nazivaju se Kerubijan, a meleki milosti Ruhanijan. Ime vođe meleka Dženneta je Ridvan, a ime vođe meleka Džehennema je Malik. Meleki Džehennema nazivaju se Zebanije. Najbrojnija stvorenja su meleki. Na nebesima ne postoji nijedno mjesto gdje meleki ne čine ibadet.
Treći Šart
Vjerovanje u Knjige
Ve kutubihi znači: Vjerujem u knjige koje je Allahu teala objavio. Allahu teala je ove knjige objavio nekim poslanicima putem meleka po imenu Džibril, odnosno tako što im je učio objavu; nekima ih je dao zapisane na pločama, a nekima ih je objavio bez posrednika meleka, tako što su ih čuli. Sve su one Allahov govor (Kelamullah). Vječne su, bez početka i kraja. Nisu stvorene. Sve su istinite. Od nebeskih knjiga poznato nam je ukupno sto četiri objave. Od njih:
– deset suhufa objavljeno je Ademu aleyhisselam
– pedeset suhufa Šitu aleyhisselam
– trideset suhufa Idrisu aleyhisselam
– deset suhufa Ibrahimu aleyhisselam
– Tevrat Musau aleyhisselam
– Zebur Davudu aleyhisselam
– Indžil Isau aleyhisselam
– Kur’an-i kerim Muhammedu aleyhisselam
Allahu teala je, kako bi ljudi na dunjaluku živjeli u miru, a na ahiretu postigli vječnu sreću, od prvog čovjeka i prvog poslanika Adema aleyhisselam pa do posljednjeg poslanika Muhammeda aleyhisselam, putem mnogih poslanika slao knjige. U tim knjigama objašnjeni su temelji imana i ibadeta, te je dato znanje o svemu što je ljudima potrebno. Kur’an-i kerim je posljednja božanska knjiga. Njegovim objavljivanjem prestala je važiti praksa svih prethodnih božanskih knjiga. Džibril aleyhisselam je Kur’an-i kerim donosio Muhammedu aleyhisselam tokom dvadeset tri godine.
Kur’an-i kerim ima 114 sura i 6236 ajeta. Razlike u broju ajeta u nekim knjigama nastaju zbog toga što se jedan dugi ajet ponekad broji kao više ajeta. Jer Kur’an-i kerim se od trenutka objave nije promijenio i nikada se neće promijeniti. Kur’an-i kerim je Allahov govor. Nije moguće da ljudi naprave knjigu sličnu njemu, niti da izgovore makar jedan ajet sličan njegovim ajetima.
Nakon što je naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem preselio na ahiret, njegov prvi halifa hazreti Ebu Bekr-i Siddik radijallahu anh sakupio je ajete Kur’an-i kerima na jedno mjesto. Tako je nastao Mushaf. Svi ashabi su jednoglasno potvrdili da je taj Mushaf Allahov govor.
Treći halifa Osman radijallahu anh dao je da se iz tog Mushafa prepiše još šest primjeraka i poslao ih u različite pokrajine.
Kur’an-i kerim mora se učiti u njegovom izvornom obliku. Tekstovi napisani drugim pismima ne nazivaju se Kur’an-i kerim.
a) Kada se uzima Mushaf u ruke, treba biti pod abdestom, sjesti okrenut prema kibli i učiti s pažnjom.
b) Treba učiti polahko i sa skrušenošću.
c) Treba učiti gledajući u Mushaf i svakom ajetu dati njegovo pravo.
d) Treba učiti prema pravilima tedžvida.
e) Treba biti svjestan da se uči Allahov govor.
f) Treba postupati prema zapovijedima i zabranama Kur’an-i kerima.
Četvrti Šart
Vjerovanje u Poslanike
Ve Rusulihi znači: Vjerujem u poslanike Allahu teala. Poslanici su izabrani kako bi ljude uputili na put koji je Allahu teala zadovoljan i pokazali im pravi put. Svi poslanici su prenosili istu vjeru (iman). Dužnost je vjerovati da poslanici „aleyhimusselam“ posjeduju sedam svojstava:
Ismet: Nečinjenje grijeha. Poslanici ne čine nikakve grijehe, ni male ni velike, koji su u bilo kojem šerijatu bili ili će biti zabranjeni.
Emanet: Poslanici su u svakom pogledu pouzdani. Nikada ne izdaju povjerenje.
Sidk: Poslanici su istiniti i iskreni u riječima, djelima i svim postupcima. Nikada ne lažu.
Fetanet: Poslanici su izuzetno inteligentni i pronicljivi. Poslanik nije bio niko ko ima teške tjelesne nedostatke poput sljepoće ili gluhoće, niti je među ženama bilo poslanika.
Teblig: Sve što su poslanici ljudima saopćili i objasnili, naučili su putem objave (vahja) od Allahu teala. Nijedna zapovijed ili zabrana nije plod njihovog ličnog mišljenja. Sve što im je naređeno, u potpunosti su prenijeli.
Adalet: Poslanici nikada ne čine nasilje niti nepravdu. Zbog bilo koga ne odstupaju od pravde.
Emnul-azl: Poslanici ne bivaju lišeni poslanstva. Oni su poslanici i na dunjaluku i na ahiretu.
Poslanici koji donose novi vjerski zakon nazivaju se Resul, a oni koji ne donose novu vjeru, već pozivaju u prethodnu, nazivaju se Nebi.
Vjerovati u poslanike znači vjerovati u sve njih bez pravljenja razlike, i biti uvjeren da su svi oni odabrani od Allahu teala, istiniti i pouzdani. Ko ne vjeruje u jednog poslanika, ne vjeruje ni u jednog. Poslanstvo se ne postiže trudom, mnogobrojnim ibadetima, glađu ili podnošenjem teškoća. Ono je isključivo Allahu tealaova blagodat i izbor. Njihov broj nije tačno poznat. Poznato je da ih je bilo više od sto dvadeset četiri hiljade. Od njih je tristo trinaest ili tristo petnaest bilo Resula. Šestorica su uzvišenijeg stepena; oni se nazivaju Ulul-azm poslanici. To su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed Mustafa „aleyhimusselam“.
Imena trideset i tri poslanika su poznata:
Adem, Šit, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejjub, Šuajb, Musa, Harun, Hidr, Juša bin Nun, Iljas, Eljese’, Zulkifl, Šem’un, Išmoil, Junus bin Meta, Davud, Sulejman, Lokman, Zekerijja, Jahja, Uzejr, Isa bin Merjem, Zulkarnajn i Muhammed „aleyhi ve aleyhimussalatu vesselam“.
Od njih je samo dvadeset i osam spomenuto u Kur’an-i kerimu. O tome da li su Zulkarnajn, Lokman, Uzejr i Hidr poslanici, postoji razilaženje. Muhammed Ma’sum hazretleri u drugom tomu, u 36. pismu, piše da je predaja koja govori da je Hidr aleyhisselam poslanik snažna. U 182. pismu navodi da viđenje Hidra aleyhisselam u ljudskom obliku i njegovo činjenje određenih djela ne dokazuje da je on živ. Allahu teala je dozvolio da se duše njega, mnogih poslanika i evlija pojavljuju u ljudskom obliku; njihovo viđenje ne znači da su živi.
Peti Šart
Vjerovanje u Ahiret
Vel-jevmi-l-āhiri znači: Vjerujem u Sudnji dan. Početak ovog vremena jeste dan čovjekove smrti, a traje do završetka Kijameta. Naziva se “posljednji dan” jer poslije njega nema noći, ili zato što dolazi nakon dunjaluka.
Vrijeme nastupanja Kijameta nije objavljeno. Međutim, naš Poslanik „sallallahu alejhi ve sellem“ obavijestio je o mnogim njegovim znakovima:
Hazreti Mehdi će se pojaviti.
Isa „alejhis-selam“ sići će s nebesa u Šam.
Pojavit će se Dedždžal.
Narodi Je’džudž i Me’džudž proširit će smutnju po zemlji.
Sunce će izaći sa zapada.
Dogodit će se veliki zemljotresi.
Vjersko znanje će biti zaboravljeno.
Razvrat i zlo će se umnožiti.
Haram će se javno činiti.
Iz Jemena će izaći vatra.
Nebesa i planine će se raspasti.
Sunce i Mjesec će potamniti… i drugo.
Postoji ispitivanje u kaburu. U kaburu će meleki Munker i Nekir postavljati pitanja, a odgovore treba naučiti napamet i djecu ih naučiti:
Moj Gospodar je Allahu te‘ala.
Moj Poslanik je Muhammed alejhis-selam.
Moja vjera je islam.
Moja Knjiga je Kur’an-i kerim.
Moja kibla je Ka‘ba-i šerif.
Moj akaidski mezheb je Ehl-i sunnet vel-džemā‘at.
Moj fikhski mezheb je mezheb Imama-i a‘zama Ebu Hanife.
Na Sudnjem danu svi će biti proživljeni i okupljeni na Mahšeru. Knjige djela dobrima će biti date s desne strane, a lošima s leđa ili s lijeve strane. Osim širka i kufra, Allahu te‘ala može oprostiti svaki grijeh ako želi, a može i za male grijehe kazniti. Za vaganje djela postoji Mīzān. Sirāt-ćuprija biće postavljena iznad Džehennema Allahovom naredbom. Posebno za našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem postoji Havd-i Kevser. Šefā‘at je istina.
Radi oprosta malih i velikih grijeha vjernika koji su umrli bez tevbe, šefā‘at će činiti: Poslanici, evlije, dobri ljudi, učenjaci, meleki, šehidi i oni kojima Allah dozvoli – i biće prihvaćen.
Džennet i Džehennem već sada postoje. Džennet je iznad sedam nebesa. Džehennem je ispod svega. Džennet ima osam kapija, a kroz svaku se ulazi u poseban Džennet. Džehennem ima sedam stepena; kazna se pojačava od prvog ka sedmom.
Šesti Šart
Vjerovanje u Kader
Ve bil-kaderi, hajrihi ve šerrihi minallahi te‘ala znači: Vjerujem u kader – da su dobro i zlo od Allaha Uzvišenog. Sva korist i šteta, dobitak i gubitak koji zadesi ljude, dešavaju se Allahovim određenjem. Allahova volja da nešto postoji naziva se „kader“, a samo stvaranje onoga što je određeno naziva se „kaza“. Ova dva izraza često se koriste i zamjenjivo.
Allah je Svojim robovima dao irādu (slobodnu volju) i učinio ju je povodom stvaranja djela. Kada rob želi nešto učiniti, ako Allah to želi – On to stvara. Ako rob ne želi, Allah to ne stvara.
Ko želi detaljnije naučiti Ehl-i sunnet akaid, neka čita knjigu “I‘tikādnāme” velikog velije Mevlānā Hālida Bagdādija i njen prijevod “Herkese Lâzım Olan Îmân” od Kemahlı Fejzullaha Efendije, u izdanju Hakîkat Kitâbevi. To je izuzetno koristan i blagoslovljen izvor za sreću oba svijeta.
Allah Uzvišeni naredio je svima tevekkul. U Kur’anu se kaže:
– “Ako ste vjernici, u Allaha se pouzdajte!” (Sura el-Maida)
– “Allah voli one koji se u Njega pouzdaju.” (Sura Ali Imran)
– “Ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan.” (Sura еl-Talak)
– “Zar Allah nije dovoljan Svome robu?” (Sura еl-Zumer)
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
“Pokazan mi je dio mog ummeta; ispunili su planine i pustinje. Obradovao sam se njihovoj brojnosti. Rečeno mi je: od njih će samo sedamdeset hiljada ući u Džennet bez polaganja računa. To su oni koji se ne bave sihrom, gatanjem i žigosanjem, i koji se ne oslanjaju ni na koga osim na Allaha.” Među prisutnim slušaocima bio je i Ukāša “radıyallahu anh” ustade i reče:
„O Allahov Poslaniče! Učini dovu da i ja budem među njima.“
Na to Allahov Poslanik “sallallahu aleyhi ve sellem” reče:
„O Gospodaru moj, učini ga jednim od njih.“
Zatim ustade drugi čovjek i zatraži istu dovu, pa Allahov Poslanik “sallallahu aleyhi ve sellem” reče:
„Ukāša te je u tome pretekao“.
Tevekkul znači: preduzimati potrebne uzroke, ali ne opterećivati um brigom o ishodu.
