Islamska vjera su pravila i načela koja je Allahu teala, putem meleka po imenu Cebrail, objavio Svome voljenom Poslaniku Muhammedu aleyhisselamu, kako bi ljudi na ovom svijetu i na Ahiretu živjeli u miru i sreći. Sve istinske vrline i sve korisne vrijednosti nalaze se u islamu. Sve vidljive i nevidljive dobre strane ranijih vjera islam je u sebi objedinio. Sve sreće i uspjesi su u njemu. On se sastoji od temelja i morala koje prihvata zdrav, nezastranjeni razum.
Onaj ko je po svojoj prirodi čist i ispravan, islam ne odbacuje niti ga prezire. U islamu nema nikakve štete. Izvan islama nema nikakve koristi, niti je može biti. Tražiti korist izvan islama isto je kao očekivati vodu iz fatamorgane. Islam naređuje da se ljudi međusobno vole, pomažu i žive kao braća; da se zemlje izgrađuju, a ljudi unapređuju; da se poštuju Allahove zapovijedi, da se pokaže milost prema svim stvorenjima, da se voli zemlja i zastava, da se poštuju zakoni i da se porezi plaćaju na vrijeme i pošteno. On nalaže odgovornost prema svakom stvorenju. Brine se o čišćenju nefsa, odvaja loše osobine od dobrih. Naređuje lijep ahlak, a loše osobine strogo odbacuje i zabranjuje.
Naređuje lijepo ophođenje prema nemuslimanskim građanima, prema sljedbenicima bid’ata i pripadnicima drugih mezheba, te u svakom pogledu čednost i stid. Obavezuje na očuvanje potpunog zdravlja. Zabranjuje lijenost i beskorisno provođenje vremena. Strogo naređuje poljoprivredu, trgovinu i zanatstvo. Nauci, znanju, tehnici i industriji daje važnost kakvu zaslužuju. Posebno naglašava međusobnu pomoć i služenje ljudima. Strogo zabranjuje napad na život, imetak i čast onih čija su vjera, domovina, mezheb ili uvjerenje drugačiji; kao i osnivanje bilo kakve organizacije u tom cilju te miješanje u politiku i državne poslove. Prema svakome garantuje pravo i propisuje odgovornost. U sebi objedinjuje sreću oba svijeta, tj. dunjalučku i ahiretsku sreću (saadet-i dareyn).
Druge vjere nisu takve. Sve druge vjere su iskrivljene; umjesto božanskih propisa u njih su ušle ideje i razmišljanja ljudskog uma. Zbog toga su ostale vjere izmijenjene i, suočene s razvojem i promjenama života, ostale su u obliku praznih formi i mrtvih riječi. Allahü teâlâ je islamsku vjeru utemeljio na načelima koja mogu odgovoriti na tok života, promjenu potreba i osigurati napredak. Reći da je islam skup nepromjenjivih propisa zasnovanih na potrebama srednjeg vijeka znači potvoriti islamsku vjeru.
