On je Resul Allahu Taala i Njegov Habib. On je najuzvišeniji i posljednji poslanik. Njegov otac se zvao Abdullah. Rođen je u Mekki, u zoru ponedjeljka, dvanaeste noći mjeseca Rebi’ul-evvel, koja se poklapa s 20. aprilom 571. godine. Njegov otac je preminuo pre nego što se na rodio. Kada je imao šest godina, umrla mu je majka, a sa osam godina i djed. Nakon toga odrastao je kod svog amidže Ebu Taliba.

Sa dvadeset i pet godina oženio se Hadidžetul-kubra. Imao je četiri kćeri i dva sina. Prvi sin se zvao Kasim, zbog čega je nazivan i Ebul-Kasim.

U četrdesetoj godini objavljeno mu je da je poslanik svim ljudima i džinima. Tri godine kasnije počeo je javno pozivati u iman. U pedeset i drugoj godini, jedne noći, odveden je iz Mekke u Kudus, a potom na nebesa; to putovanje se naziva Mi’radž. Tokom Mi’radža vidio je Džennet, Džehennem i Allahu Taala. Od te noći pa nadalje, obavljanje pet dnevnih molitvi postalo je obavezno.

Po historičarima, 622. godine, po naredbi Allahu Taala, učinio je Hidžru iz Mekke u Medinu. Dan njegovog dolaska u selo Kuba, u ponedjeljak osmog Rebi’ul-evvela, što odgovara 20. septembru, uzet je kao početak muslimanskog hidžretskog (sunčevog) kalendara. Hidžretska lunarna godina počinje mjesecom Muharremom i zasniva se na dvanaest mjesečevih obilazaka oko Zemlje.

Preselio je 11. hidžretske godine (632), u ponedjeljak dvanaestog Rebi’ul-evvela, prije podne. Ukopan je u noći između utorka i srijede, u sobi u kojoj je preselio. Imao je 63 lunarne, odnosno 61 sunčevu godinu.

Muhammed aleyhisselam bio je svijetle puti i najljepši među svim ljudima. Svoju ljepotu nije isticao. Onaj ko ga je jednom vidio, čak i u snu, provodi život u slasti i radosti. On je u svakom vremenu i na svakom mjestu, u svakom pogledu, uzvišeniji od svih ljudi koji su živjeli i koji će doći.

Bio je nepismen, ali je znao sve. Sve što je želio znati, Allahu Taala mu je objavljivao. Melek Džibril aleyhisselam dolazio mu je i prenosio znanje. Njegovo mubarek srce zračilo je nur poput sunca. Ti nurovi znanja i spoznaje širili su se poput radio-talasa po cijelom
Kao što je za prijem elektromagnetnih talasa potreban radio-prijemnik, tako je za prijem njegovog nura potrebno srce koje vjeruje, voli ga i slijedi njegov put. Takvi ljudi primaju taj nur i šire ga dalje. Takvi se nazivaju Velije.

Allahu Taala je putem meleka Džibrila aleyhisselam poslao Kur’an-i kerim Muhammedu aleyhisselam. Naredio je ono što je korisno na dunjaluku i ahiretu, a zabranio ono što je štetno. Skup tih zapovijedi i zabrana naziva se Islam, Islamijet ili Ahkam-i ilahijje.

Svaka riječ Muhammeda aleyhisselam je istinita, vrijedna i korisna. Onaj ko u to vjeruje naziva se „Mu’min i Musliman“. Ko ne vjeruje ili ne prihvata neku njegovu riječ, naziva se „Kafir“.

Allahu Taala voli mu’mina i neće ga vječno ostaviti u Džehennemu. Ili ga uopće neće uvesti u Džehennem, ili će ga, zbog grijeha, uvesti pa potom izvesti. Kafir neće ući u Džennet; ući će u Džehennem i iz njega nikada neće izaći.
Voljeti Resulullaha i vjerovati u njega izvor je svake sreće i dobra; ne vjerovati u njegovo poslanstvo izvor je svih nesreća i zala.
Znanje, mudrost, razumijevanje, inteligencija, darežljivost, skromnost, blagost, samilost, strpljenje, hrabrost, pouzdanost, rječitost, lijep ahlak, čednost, pravednost i bogobojaznost Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem bili su uzvišeniji nego kod svih drugih poslanika. On je praštao i prijatelju i neprijatelju. U bitki na Uhudu, kada su mu nevjernici ranili lice i slomili zub, učio je dovu:
“O moj Gospodaru, oprosti im, jer oni ne znaju.”
Lijepih osobina Muhammeda aleyhisselam ima mnogo. Svaki musliman treba da ih uči i da se njima odlikuje, kako bi se spasio nesreće na dunjaluku i ahiretu i stekao njegov sallallahu alejhi ve sellem šefaat.
Jer je u hadisu rečeno:
“Okitite se ahlakom Allahu Taala.”

Share.
Leave A Reply