[ Muhammed Bâbâ Semmâsî bio je jedan od najvećih islamskih učenjaka i evlija u Silsile-i alijji. Svojim znanjem, sohbetima i duhovnim odgojem odgojio je mnoge velike Allahove dostove i ostavio snažan trag u historiji islamskog tesavvufa.]
Jedan od velikih evlijā koje je odgojio Hādže Ali Râmitenî hazretleri. Trinaesti je u lancu velikih islamskih učenjaka poznatih kao Silsile-i alijje. Rođen je u selu Semmâs, koje se nalazi između Râmîtena i Buhâre, dva kilometra udaljeno od Râmîtena i šest kilometara od Buhâre. Preselio je na Ahiret 1354. godine (H.755) u istom mjestu.
Muhammed Bâbâ Semmâsî i Njegova Uloga u Silsile-i Alijji
Tesavvufsko znanje naučio je od velikog alima Ali Râmîtenîja. Odrastao je i sazrio u njegovim dersovima i sohbetima te dostigao visoke stepene u tesavvufu. Njegov učitelj ostavio ga je poslije sebe kao nasljednika na mjestu iršâda i ostalim talebama oporučio da njega slijede.
Nakon preseljenja svoga učitelja, Muhammed Bâbâ Semmâsî hazretleri preuzeo je makam iršâda, odgojio mnoge talebe i neke od njih uzdigao do visokih deredža u tesavvufu. Na čelu tih njegovih učenika bio je Sejjid Emîr Külâl hazretleri, koji ga je naslijedio i bio poput školjke u moru znanja. Jedan od njegovih taleba bio je i Šâh-i Nakšibend Behâuddîn-i Buhârî hazretleri.
Veza Između Muhammed Bâbâ Semmâsîja i Behâuddîna Nakšibenda
Behâuddîn Nakšibend hazretleri rođen je u Kasr-i Hinduvânu. Još prije njegovog rođenja, kada je njegov učitelj Muhammed Bâbâ Semmâsî prolazio tim mjestom, rekao je:
„Iz ovoga mjesta dolazi miris jednog velikog zata. Uskoro će Kasr-i Hinduvân postati Kasr-i ârifân.“
Jednoga dana opet je prolazio tuda pa je rekao:
„Sada taj lijepi miris dolazi još jače. Nadam se da je taj veliki insan već došao na ovaj svijet.“
Kada je to rekao, Behâuddîn-i Buhârî hazretleri bio je rođen prije samo tri dana. Njegov djed stavio je hediju na dječija prsa i donio ga Muhammed Bâbâ Semmâsîju. On je tada rekao:
„Ovo je naš sin. Mi smo ga prihvatili.“
Zatim je svojim talebama rekao:
„Dijete čiji sam miris osjetio upravo je ovo dijete. Bit će vodič svoga vremena i jedinstven među ljudima.“
Potom je svome halîfi Emîr Külâlu hazretleri naglasio da ovo dijete treba lijepo odgojiti.
Behâuddîn Buhârî hazretleri pripovijeda:
„Kada sam poželio da se oženim, moj djed me poslao Muhammed Bâbâ Semmâsî hazretlerima. U noći prije nego što sam krenuo njemu, srce mi se ispunilo suzama i željom za dovom. Otišao sam u mesdžid Muhammed Bâbâ Semmâsîja, klanjao dva rekata namaza i ovako učinio dovu:
‘Ilâhî! Podari mi snagu da podnosim belâe i teškoće koje proizlaze iz ljubavi prema Tebi!’
Kada sam ujutro došao u huzur svoga učitelja, rekao mi je:
‘Kada opet budeš činio dovu, reci: „Ilâhî, gdje god je Tvoje zadovoljstvo, učini da se tamo nalazi i ovaj Tvoj rob!“ Ako Allah svome dostu pošalje belâ, On mu Svojom inâjetom podari i sabur i snagu da to podnese. Ali nije ispravno činiti dovu kao da tražiš belâ, a ne znaš šta dolazi od Allaha.’
Tada sam shvatio kerâmet Muhammed Bâbâ Semmâsîja, jer je otkrio moje stanje od prethodne noći, pa sam se potpuno vezao za njega.“
Hādže Muhammed Bâbâ Semmâsî hazretleri, jedan od najvećih Ehl-i sunnet alima i evlijā, odgojio je stotine velija i bio vesîle njihovom dostizanju visokih stepena u tesavvufu. Među njima je četvoricu izabrao za svoje halîfe. Prvi je bio Hādže Sûfî Suhârî, drugi njegov sin Hādže Muhammed Semmâsî, treći Mevlânâ Dânišmend Ali, a četvrti i najveći među njima Sejjid Emîr Külâl hazretleri.
Zašto je Sakrio?
Behâuddîn-i Buhârî hazretleri pripovijeda:
„Jednom prilikom sam jeo zajedno sa svojim učiteljem Muhammed Bâbâ Semmâsîjem. Kada smo završili jelo, pružio mi je jedan hljeb i rekao:
‘Uzmi ovo i sačuvaj.’
Iako smo upravo jeli, počeo sam razmišljati zašto mi daje taj hljeb. U tom trenutku mi je rekao:
‘Potrebno je čuvati srce od beskorisnih misli!’
Poslije smo krenuli na put i bili gosti u kući jednog poznanika. Vidjelo se da je domaćin zabrinut. Moj učitelj ga upita:
‘Zašto si tužan?’
On odgovori:
‘Imam jednu zdjelu mlijeka, ali nemam hljeba da ga umočim u mlijeko i jedem. Zato sam tužan.’
Tada se moj učitelj okrenu prema meni i reče:
‘Eto, za ovo je bio onaj hljeb za koji si se pitao: „Zašto ga odvajamo?“ Daj ga domaćinu neka jede.'“
Nûr i Zija
Bio je jedan od Allahovih dostova, veliki velî,
Visokog stepena i sahib kerâmeta.
U mubârek sohbetima Ali Râmîtenîja
Sazrio je i dostigao kemâl.
Rođen u selu Semmâs kod Buhâre,
Odgojio je mnoge ljude i tamo preselio.
Znanje, feyz i nûr iz mubârek srca Resûlullaha
Prelazili su sa srca na srce i stigli do njega.
Nûrove koje je primio od svoga učitelja,
Prenio je čistom srcu Sejjida Emîr Külâla.
A posebnu pažnju i teveccüh pokazivao je
I prema Behâuddînu Buhârîju.
Postojalo je poznato selo Kasr-i Hinduvân,
U njemu je rođen Behâuddîn Buhârî.
Ali još prije njegovog rođenja i prije nego što se čulo za njega,
Njegov učitelj nagovijestio je njegov dolazak.
Kad god bi prolazio kroz Kasr-i Hinduvân,
Govorio bi:
„Odavde dolazi jedan miris.
Na ovom mjestu pojavit će se veliki evlijâ,
Koji će ljudskim srcima širiti nûr i ziju.“
Jednog dana ponovo je došao na to mubârek mjesto
Pa je rekao:
„Sada je taj miris još jači.
Čini mi se da je taj velî došao na ovaj svijet.
Kada odraste i sazri, oživjet će ovu vjeru.“
Kada je to rekao,
Taj mubârek velî bio je rođen prije samo tri dana.
Njegov djed uzeo ga je u naručje
I odmah ga doveo Bâbâ Semmâsîju.
Čim ga je ugledao, srce mu se ispuni radošću i huzurom.
Rekao je:
„To je upravo onaj veliki zât o kojem sam govorio.“
Sa šefkatom i muhabbetom privio ga je uz sebe i rekao:
„Mi smo ga prihvatili kao svoje dijete.“
Zatim je rekao Emîr Külâlu:
„O sine moj, tebi povjeravam njegov odgoj.“
Kada je Behâuddîn stigao do dobi za ženidbu,
Došao je u mubârek dergâh Bâbâ Semmâsa.
Prije nego što je izašao pred njega,
Ušao je u mesdžid i pao na sedždu te ovako učinio dovu:
„Ilâhî, podari ovom robu snagu
Da može podnositi belâe i razne teškoće.“
Čim je došao pred svoga učitelja,
On mu reče:
„Sinko moj, takva se dova ne čini.
Od Allaha se ne traži belâ, nego âfijet.
Treba reći: ‘Yâ Rabbî, učini da dostignem Tvoje zadovoljstvo.'“
Zajedno su jeli i on se okoristio njegovim iltifâtom.
Gotovo da više nije vidio nikoga osim njega.
Ponovo je zadobio njegov visoki teveccüh,
Pa se, ljubeći mu ruke, vraćao kući.
Tada mu je dao jedan hljeb i rekao:
„Uzmi ovo, možda nekome na putu zatreba.“
Pomislio je:
„Pa mi smo već jeli,
Čemu će onda ovaj hljeb služiti?“
Na putu je bio gost u kući jednog siromaha
I vidio da je čovjeku potreban komad hljeba.
Dao mu je hljeb i tada shvatio njegov hikmet.
Tako je razumio veliki kerâmet svoga učitelja.
Yâ Ilâhî, zbog hurmeta ovih velikih velija,
Podari i nama Svoj afv i mağfiret.
