[ Zašto islam ne može biti pobijeđen naukom, znanošću i istinom? Zato što islam kroz historiju nije bio neprijatelj znanja, nego njegov najveći podsticaj. Islam i nauka zajedno su vodili čovječanstvo ka znanju, moralu i napretku. Hiljade vrijednih knjiga napisano je kako bi se objasnila vjerovanja, naredbe i zabrane islamske vjere. Mnoge od tih knjiga prevedene su na strane jezike i proširile su se po svim krajevima svijeta.]
Hiljade vrijednih knjiga napisano je kako bi se objasnila vjerovanja, naredbe i zabrane islamske vjere. Mnoge od tih knjiga prevedene su na strane jezike i proširile su se po svim krajevima svijeta.
Nasuprot tome, ljudi pokvarenih misli i kratkovidih pogleda neprestano su napadali korisne, blagoslovljene i svijetle principe islama, pokušavajući ga okaljati, izmijeniti i obmanuti muslimane. Još dok sam bio dijete, žalio sam takve ljude koji su krenuli pogrešnim putem. Čudio sam se kako ne mogu vidjeti istinu i kako ne mogu shvatiti uzvišenost islamske vjere. Želio sam da svi pronađu pravi put i da se spase zablude te nesreće dunjaluka i ahireta. Trudio sam se služiti ljudima na tom putu. Molio sam Allaha teala da zaštiti vrijednu omladinu, plemenitu i čistu djecu i sinove šehida od pokvarenih tekstova i govora, te da omogući da se islam potpuno i ispravno razumije u skladu sa svojim izvornim izvorima.
Neznalice u vjeri, pošto ne mogu napasti islam znanjem, naukom, ahlâkom, zdravljem i čistoćom, pribjegavaju lažima i podlim napadima.
Islam i Nauka: Zašto Islam Podstiče Znanje
Kako bi se islamu moglo suprotstaviti znanjem? Islam je upravo samo znanje. Na mnogim mjestima u Kur’an-i kerimu naređuje se znanje i hvale se učenjaci. Naprimjer, u devetom ajetu sure Zumer, meâlen se kaže:
„Zar mogu biti isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Oni koji znaju svakako su vrijedni.“
Riječi Resulullaha sallallahu ‘alejhi ve sellem koje podstiču i hvale znanje toliko su brojne i poznate da ih znaju čak i naši neprijatelji. Naprimjer, u knjigama (Ihjâ-ul-ulûm) i (Mevdû’ât-ul-ulûm), dok se govori o vrijednosti znanja, prenosi se ovaj Hadis-i šerif:
“Tražite znanje pa makar bilo i u Kini!”
To znači: čak i ako se znanje nalazi na najudaljenijem mjestu svijeta ili kod nevjernika, idite i učite ga! Nemojte govoriti: „To je izum gâvura, ne želim to.“ U drugom Hadis-i šerifu stoji:
„Učite znanje od bešike pa do mezara!“
Dakle, čak i starac od osamdeset godina, kojem je jedna noga u mezaru, mora učiti i raditi. Učenje je ibadet. Također je jednom rekao:
„Radite za ahiret kao da ćete sutra umrijeti, a za dunjaluk kao da nikada nećete umrijeti!“
U jednom Hadis-i šerifu rekao je:
„Malo ibadeta učinjenog sa znanjem bolje je od mnogo ibadeta učinjenog bez znanja.“
Jednom je također rekao:
„Šejtan se više boji jednog učenjaka nego hiljadu neukih pobožnjaka.“
U islamu žena ne može otići na nafila hadždž bez dozvole svoga muža. Ne može ni putovati bez njegove dozvole. Međutim, ako je muž ne podučava vjeri i ne dopušta joj da uči, ona može otići da stiče znanje i bez njegove dozvole. Vidimo da, iako je grijeh otići bez dozvole na hadždž, nije grijeh otići učiti znanje bez dozvole.
Pa kako onda nevjernici mogu napasti islam znanjem? Zar znanje može kuditi znanje? Naravno da ga cijeni i uzdiže. Onaj ko napada islam znanjem, biva poražen.
Ne mogu ga napasti ni naukom. Nauka znači: promatrati stvorenja i događaje, istraživati ih, razumjeti ih i pokušavati napraviti slično njima. Sve to naređuje Kur’an-i kerim. Bavljenje naukom, tehnikom i proizvodnjom najmodernijeg oružja za rat je farz-i kifâje. Naša vjera naređuje da radimo više od neprijatelja. Dakle, islam je dinamična vjera koja naređuje nauku, eksperiment i pozitivni rad.
Islam i Medicina u Svjetlu Hadisa
Neprijatelji islama ne mogu ga napasti ni medicinom. Naš Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem pohvalio je medicinsko znanje na razne načine. Naprimjer rekao je:
„Znanje je dvojako: znanje o tijelu i znanje o vjeri.“
To znači: među svim znanjima najpotrebnije je znanje koje čuva ruh i znanje koje čuva tijelo. Time je naredio da se prije svega vodi briga o zdravlju ruha i tijela. Ovaj Hadis-i šerif naveden je na 381. stranici knjige (Rijâd-un-nâsıhîn), prenesen iz knjige (Zübdet-ül-ahbâr). Ima i onih koji kažu da je to riječ Imâm-i Šâfi’îja rahmetullahi teala ‘alejhi. Međutim, svaka riječ ovog velikog imama jeste tumačenje âjet-i kerima i Hadis-i šerifa. Islam naređuje da se znanje o tijelu uči prije znanja o vjeri, jer se sva dobra djela mogu izvršavati samo ako je tijelo zdravo.
Danas se na svim univerzitetima uči da medicina ima dva dijela: prvi je higijena, odnosno očuvanje zdravlja, a drugi terapija, odnosno liječenje bolesti. Prvi dio je važniji. Zaštititi ljude od bolesti i omogućiti im da ostanu zdravi prva je dužnost medicine. Čovjek koji se razboli, čak i ako ozdravi, često ostane oslabljen. Islam je upravo osigurao ovu prvu i najvažniju dužnost medicine – higijenu. U drugom dijelu knjige (Mevâhib-i ledünnijje) dokazano je âjet-i kerimama da Kur’an-i kerim podstiče oba dijela medicine.
Resulullah sallallahu ‘alejhi ve sellem dopisivao se s rimskim imperatorom Heraklijem. Slali su jedan drugome izaslanike. Njihova pisma i razgovori zapisani su u knjigama. U prevodu knjige (Mevâhib-i ledünnijje), na 238. stranici, nalaze se i originali tih pisama. Imena izaslanika, njihovi životi i događaji poznati su i zapisani. Pa kako onda neko može, nakon hiljadu i četiri stotine godina, reći da je to laž? Kakvom čovjeku znanja i razuma dolikuje takvo poricanje?
Mržnja prema vjeri i neprijateljstvo prema Resulullahu sallallahu ‘alejhi ve sellem toliko su zamračili njihove umove da, kako bi obmanuli omladinu, ne vide činjenice, dokaze i dokumente, niti se ustručavaju iznositi otvorene laži. Laž i potvora čovjeka osramote pred svima i otkriju njegovu sramotu. Ja Rabbî! Tvoja pravda je potpuna. Oni koji napadaju islam i sreću ljudi zaslužuju vječnu kaznu!
Jednom je Heraklije poslao nekoliko poklona. Jedan od tih poklona bio je doktor. Kada je doktor stigao, rekao je:
„Gospodaru moj! Imperator me je poslao da vam služim. Besplatno ću liječiti vaše bolesnike.“
Resulullah sallallahu ‘alejhi ve sellem prihvatio ga je i naredio da mu daju kuću. Svakoga dana donosili su mu lijepu hranu i piće. Prošli su dani i mjeseci, ali nijedan musliman nije došao doktoru. Doktor je na kraju, postiđen, došao i rekao:
„Gospodaru moj! Došao sam da vam služim, ali do danas nijedan bolesnik nije došao. Sjedeći sam jeo i odmarao se. Dopustite mi da odem.“
Na to se Resulullah sallallahu ‘alejhi ve sellem nasmiješio i rekao:
„Ti znaš najbolje! Ako ostaneš još, služiti gostu i ukazivati mu počast jedna je od glavnih dužnosti muslimana. A ako odeš, neka ti je sretan put! Ali znaj ovo: čak i kada bi ovdje ostao godinama, niko ti ne bi došao. Jer moji ashabi ne obolijevaju! Islamska vjera pokazala je put kako da se čovjek ne razboli. Moji ashabi mnogo paze na čistoću. Ne jedu dok ne ogladne i ustaju od sofre prije nego što se zasite.“
Dakle, pravi musliman, onaj koji slijedi naredbe islama, ne živi u bolesti. Muslimani koji pate od bolesti jesu oni koji nisu naučili ili ne izvršavaju naredbe vjere. Naravno, smrtna bolest doći će svakome. Ta bolest je za mu’mine blagodat. Ona je vijest o putovanju na ahiret i upozorenje da se pripreme tevba i vasijjet. Allah teala učinio je razne bolesti uzrokom smrti.
Kada dođe edžel,
glavobolja je samo povod.
Onaj ko slijedi ahkâm-i islâmijje, odnosno ide putem koji pokazuje islam, neće provesti život u bolesti. Međutim, osim pejgambera, svako može slijediti svoj nefs i počiniti grijeh. Allah teala muslimane koji griješe upozorava bolešću, siromaštvom ili poniženjem kako bi ih probudio iz gafleta.
Čistoća i Higijena u Islamu
Neznalice u vjeri ne mogu napasti islam ni kroz čistoću. Jer kada su mladi iz generacije Tâbi’îna pitali Eshâb-i kirâm „rıdvânullahi teala ‘alejhim edžma’în“:
„Allah teala vas mnogo voli i hvali vas u Kur’an-i kerimu. Koji je razlog tome? Recite nam da i mi budemo poput vas.“
Oni su odgovorili:
„Allah teala nas voli jer mnogo pazimo na čistoću.“
Allah teala na raznim mjestima u Kur’an-i kerimu kaže:
„Volim one koji su čisti.“
Onaj ko je vidio mubârek i nurli lice Resûlullaha „sallallahu ‘alejhi ve sellem“ zove se Sahâbî. Nekolicina njih zajedno naziva se Eshâb. Oni koji nisu vidjeli njega, nego samo Sahâbije, nazivaju se Tâbi’în. Muslimani ne ulaze u džamije i kuće s obućom. Tepisi i podovi ostaju čisti i bez prašine. U svakoj muslimanskoj kući postoji hamam. Njihova tijela, odjeća i hrana uvijek su čisti. Zato među njima nema mikroba i bolesti. U Versajskoj palati, kojom se Francuzi ponose pred svijetom, nije bilo nijednog hamama. Nevjernici su bili prljavi.
Lijep Ahlâk i Pravda u Islamu
Islam ne mogu napasti ni ahlâkom, vrlinom, pravdom i ljudskošću. Islamska vjera od početka do kraja sastoji se od lijepog ahlâka i vrline. Dobročinstvo, pravda i plemenitost koje islam naređuje prema prijateljima i neprijateljima toliko su uzvišeni da zadivljuju razum. Događaji kroz četrnaest stoljeća pokazali su to čak i neprijateljima.
U arhivu muzeja u Bursi nalazi se sudski zapis star oko dvije stotine godina. U njemu piše da su muslimani gradili džamiju na zemljištu pored jevrejske mahale u Altıparmaku. Jevreji su tvrdili da je zemljište njihovo i slučaj je završio na sudu. Kada je utvrđeno da zemlja zaista pripada Jevrejima, sud je naredio rušenje džamije i vraćanje zemljišta Jevrejima. Pogledajte samo tu pravdu!
Resûlullah „sallallahu ‘alejhi ve sellem“ rekao je:
„Poslan sam da upotpunim lijep ahlâk.“
U jednom Hadis-i šerifu također stoji:
„Najpotpuniji u imanu među vama jesu oni koji imaju najljepši ahlâk.“
Čak se i iman mjeri ahlâkom!
