[ Arif-i Rivegeri bio je jedan od velikih islamskih učenjaka i evlija koji su svojim znanjem, ahlakom i tesavvufskim odgojem pokazivali ljudima pravi put nakon vremena ashaba. Njegov život, povezan sa Abdülhâlikom Goncdüvânîjem, ostavio je snažan trag u islamskoj historiji i duhovnom odgoju muslimana.
Deseti u nizu velikih alima koji su poslije našeg Poslanika pokazivali ljudima pravi put. Rođen je u selu Rivger, udaljenom trideset kilometara od Buhare. Iako se prenosi da je rođen 1067. godine (H.560), tačan datum njegovog rođenja nije sigurno poznat. Preselio je 1315. godine (H.715).]
Ko je Bio Arif-i Rivegeri i Kako Je Postao Veliki Alim?
Još u mladosti počeo je pohađati medresu. Zahvaljujući svojoj velikoj inteligenciji i brzom razumijevanju, brzo je napredovao u ilmijskim stepenima. U tom periodu upoznao je velikog učenjaka i mudraca Abdülhâlika Goncdüvânîja, koji je do u tančine izvršavao sve uslove ibadeta i bio kutb svoga vremena u upućivanju ljudi na pravi put. Nakon tog susreta, cio njegov život se promijenio. Već prvog dana osjetio je da mu je na glavu stavljena kruna vječne sreće. Odmah se vezao za njega i nije se odvajao od svoga učitelja sve do njegove smrti.
Njegov učitelj mu je na prvom sohbetu rekao:
“Salik, učenik koji ide Allahovim putem, mora veoma dobro znati vrijednost svoga vremena. Dok mu trenuci prolaze, treba paziti u kakvom se stanju nalazi. Ako je makar jedan trenutak proveo u huzuru, treba to smatrati stanjem koje zahtijeva šukr i reći: ‘Hvala mome Allahu.’ Ako je vrijeme prošlo u gafletu, odmah treba tražiti način da to nadoknadi, iznijeti svoje nefsanske slabosti pred Uzvišenim Stvoriteljem i moliti Ga za oprost…”
Ârif-i Rivegerî stekao je mnogo fejza i bereketa služeći svome učitelju Abdülhâliku Goncdüvânîju i stalno prisustvujući njegovom huzuru. Nakon smrti svog velikog učitelja bio je zadužen da ljude podučava putu našeg Poslanika i njegovih Ashaba.
Svu svoju himmet, inajet i trud usmjerio je prema onima koji su tražili Allahu teala. Bio je vesile da mnogi pronađu hidajet i dostignu visoke stepene evlijaluka. Bio je jedinstven čovjek svoga vremena. Prema svima je bio blag i lijepog ponašanja, nikome nije lomio srce. Nikada nije slijedio želje svoga nefsa, nego je mnogo radio na tome da čini ono što nefs ne voli kako bi uzdigao svoj ruh.
Strogo se čuvao harama, pa je čak iz straha da ne padne u haram ostavljao i višak mubaha. Noći je provodio u ibadetu, a dane podučavajući učenike. Pošto je to sunnet, danju bi prije podne nakratko obavio kajlulu, odnosno malo odspavao.
Vrlo dobro je poznavao sunnet-i senijje našeg Poslanika
Vrlo dobro je poznavao sunnet-i senijje našeg Poslanika i u svojim nasihatima stalno je govorio o njemu kako ne bi bio zaboravljen. Mnogo se trudio da se žive sunnet-i šerifi. Svaki sohbet započinjao bi ovim riječima:
“Neka nas Uzvišeni Allah počasti srećom slijeđenja Resûlullaha, gospodara dunjaluka i ahireta, najboljeg i najuzvišenijeg od svih ljudi u svakom pogledu! Jer Allahu teala veoma voli da Mu se pokorava slijedeći Njega. Jedna sitna čestica slijeđenja Njega vrednija je od svih dunjalučkih užitaka i svih ahiretskih nimetâ. Istinska uzvišenost jeste slijediti Njegov sunnet-i senijje.”
Kao nagradu za ove napore Ârif-i Rivegerî hazretleri, Allahu teala mu je podario velike makamе. Živio je dug život. Preselio je 1315. godine (H.715) u Rivgeru. Njegov kabur se nalazi tamo. Oni koji ga posjećuju postižu njegov fejz i bereket. Dove upućene Allahu teala posredstvom njega bivaju .
POKAJ SE ZA JUČERAŠNJI GRIJEH!
Od evlijâ-i kirâm bijaše jedan veliki velî,
Koji svojim znanjem ljudima mnogo koristi učini.
Porijeklom iz Buhare, u Rivgeru se rodio,
Dug život proživjevši, tu je i preselio.
Još kao dijete poče stjecati islamsko znanje,
Sa uživanjem učio zâhirî nauke i spoznaje.
Njegov učitelj ga mnogo voljaše i cijenio,
Jer je znao kakav se dragulj u njemu krio.
U tom mjestu življaše i Abdülhâlık Goncdüvânî,
U to vrijeme veliki velî, poznat i proslavljeni.
Ali on još nije znao njegovu veličinu tada,
Pa je od drugih učitelja uzimao znanja i savjeta.
Susret Arif-i Rivegerija sa Abdülhâlikom Goncdüvânîjem
Jednog dana ugleda Abdülhâlık-a Goncdüvânîja,
Vraćao se kući noseći namirnice sa čaršije.
Vidje da mu je torba veoma teška bila,
I u srcu prema tom velîji velika ljubav se rodila.
Da mu pomogne nositi taj teret težak,
Priđe mu s edebom i zatraži dopuštenje blago.
Hazret-i Abdülhâlık prihvati njegov prijedlog odmah,
I predade mu ono što je nosio u rukama.
Zajedno su hodali sve do kuće njegove,
A tamo ga pogleda s ljubavlju i pažnjom velike.
Reče mu: “Sinko moj, dođi opet za jedan sahat,
Očekujem te danas na ovom ručku, za bereket i rahat.”
“Dobro efendijo”, reče i ode od njega tada,
Ali kao da mu se srce ponovo životom napaja.
Nakon što ga je vidio, sasvim se promijenio,
Jer ga je aşk-ı ilâhî potpuno obuzeo.
Sat vremena poslije opet tom velikanu dođe,
Zajedno su jeli i do iltifâta dođe.
Toliko se vezao za tog mubârek velîju,
Da od toga dana više ne ode u medresu nijednu.
Jer ono što je tražio sada bijaše našao,
Ništa drugo nije vidio, u njega se zaljubio i predao.
Pošto su iz njegovog srca tada feyz i nûr tekli,
Neprestano su se u njegovo srce slijevali i ulazili.
Ali pošto više u medresu nije odlazio,
Njegovi prijašnji učitelji stalno su ga korili i napadali.
Čak je jedan od njih veliki pritisak vršio,
Teške riječi govorio i vrijeđao ga često.
Keramet i Firaset Arif-i Rivegerija
Jednog dana ga stari učitelj ponovo srete,
Pa ga vrijeđajući reče: “Vrati se u svoju školu opet!”
A upravo dan prije učinio je grijeh težak,
Koji ne priliči mu’minu, pa se poslije pokajao ipak.
Ârif-i Rîvegerî, svojom snažnom firâsetom,
To odmah razumje pa reče slomljenim srcem:
“Efendijo, umjesto što se sa mnom raspravljate,
Sjednite i pokajte se za jučerašnje grijehe.”
Kad to učitelj ču, veoma se začudi,
Sjeti se svog grijeha pa se zastidi i posrami.
Shvati kerâmet ovog učenika uzvišenog,
I odakle dolazi njegovo stanje posebno.
I on ode Abdülhâlık-u Goncdüvânîju tada,
Pokaja se i posta njegov talebe odmah.
Kada taj velî preseli na âhiret svijet,
Ârif-i Rîvegerî dođe na njegovo mjesto opet.
