[ Hazreti Abdulhalik Gondžuvani bio je jedan od najvećih islamskih učenjaka i evlija svog vremena. Njegov život, duboki tesavvufski odgoj i tajna mu’minskog firaseta ostavili su snažan trag među muslimanima kroz stoljeća. Njegovi sohbeti, zikr srcem i mudri savjeti i danas inspirišu vjernike koji žele ojačati svoju vezu sa Allahom džellešanuhu.]
Jedan od predvodnika evlija i velikana islamskih učenjaka. Njegov otac, Abduldžemil, bio je iz Malatije. Poticao je iz loze Imama Malika rahmetullahi ‘alejhi i bio učenjak i arif. Bio je veoma uzvišen u zahirskim i batinskim znanjima. Sastajao se i razgovarao sa Hidrom ‘alejhi-sselam. Jednog dana Hidr ‘alejhi-sselam mu reče:
“O Abduldžemile! Imaćeš čestitog sina. Daj mu ime Abdulhalik.”
Nedugo nakon ovog razgovora Abduldžemil se preselio u Buharu i nastanio u kasabi Gondžuvan. Ubrzo zatim, kao što je Hidr ‘alejhi-sselam najavio, dobio je sina. Dao mu je ime Abdulhalik. Abdulhalik je ovdje proveo svoje djetinjstvo.
Hazreti Abdulhalik Gondžuvani i put znanja i zikra
Kada je napunio pet godina, poslan je u Buharu radi sticanja znanja. Kod velikog učenjaka Hodže Sadreddina počeo je učiti Kur’an-i kerim i njegov tefsir. Jednog dana tokom nastave došli su do ajet-i kerime:
“Molite se Gospodaru svome ponizno i tajno!” (A‘raf, 55)
Tada Abdulhalik upita svog učitelja:
“Efendijo! Šta se podrazumijeva pod ovim ‘tajno’? Kakva je suština zikra srcem? Ako se zikr i dova čine javno i glasno jezikom, postoji strah od rijaluka. Ako se u to umiješa rijaluk, zikr neće biti učinjen onako kako dolikuje. A ako zikrim srcem, prema Hadis-i šerifu: ‘Šejtan kruži čovjekom poput krvi u njegovim venama’, šejtan će čuti i taj zikr. Ne znam šta da činim. Molim vas da riješite ovu moju poteškoću, efendijo!”
Njegov učitelj, veliki alim Sadreddin hazretleri, zadivio se što dijete tih godina postavlja pitanje koje ni on sam nije mogao potpuno razumjeti. Odgovori mu:
“Sine moj! Ovo pitanje pripada znanjima srca. Ako Allahu teala podari, susrešćeš učitelja koji će te tome podučiti. Od njega ćeš naučiti zikr srcem i tvoja teškoća će biti riješena.”
Nakon ovog išareta Abdulhalik Gondžuvani rahmetullahi ‘alejhi počeo je čekati tog velikog čovjeka koji će riješiti njegova pitanja.
Jednog dana došao mu je Hidr ‘alejhi-sselam. Podučio ga je načinima tajnog i javnog zikra Allahu teala, prihvatio ga za duhovnog sina i rekao:
“U svom srcu ćeš ovako i ovako učiti kelime-i tevhid: Lâ ilâhe illallah, Muhammedun Resûlullah.”
Abdulhalik hazretleri počeo je, prema tom opisu, tiho i srcem izgovarati ovu mubarek kelime-i tevhid. To je prihvatio kao svoj ders. Ovo stanje postalo je uzrokom njegovog uzdizanja na duhovnim stepenima.
U to vrijeme Jusuf Hemedani hazretleri došao je u Buharu. Abdulhalik Gondžuvani stupio je u njegovu službu i ostao neko vrijeme uz njega. O tome je sam govorio:
“Imao sam dvanaest godina. Hidr ‘alejhi-sselam preporučio mi je da učim znanje od Jusufa Hemedanija hazretleri. Kada sam čuo da je došao u Buharu, odmah sam otišao njemu. Od njega sam stekao mnoge koristi.”
Tako je učitelj Abdulhalika Gondžuvanija u sohbetu bio Jusuf Hemedani, a učitelj zikra Hidr ‘alejhi-sselam.
Abdulhalik Gondžuvani hazretleri skrivao je svoje stanje od ljudi. Nije slijedio prohtjeve nefsa, nego je sebe podvrgavao veoma teškim iskušenjima radeći ono što njegov nefs nije želio. Ipak, nikome ništa nije pokazivao. Niko nije znao za duhovno znanje koje je stekao preko Hidra ‘alejhi-sselam.
Pod odgojem Hidra ‘alejhi-sselam i velikih islamskih učenjaka, Abdulhalik Gondžuvani postao je jedinstven čovjek svog vremena. Ljudi su počeli dolaziti u karavanima sa svih strana svijeta kako bi imali koristi od njega.
Abdulhalik Gondžuvani hazretleri klanjao je svojih pet dnevnih namaza u Kabi muazzami, a zatim se vraćao u Buharu.
Tajna mu’minskog firaseta u sohbetu Abdulhalika Gondžuvanija
Jednog dana Ašure držao je ders svojim učenicima i govorio o stanjima evlijaluka. Tada je ušao jedan mladić obučen kao musliman i sjeo među učenike. Nakon što je neko vrijeme slušao sohbet, zatražio je riječ i rekao:
“Efendijo! Resûlullah sallallahu ‘alejhi ve sellem je rekao:
‘Čuvajte se firaseta mu’mina, jer on gleda Allahovim nurom.’
Koja je tajna ovog Hadis-i šerifa?”
Abdulhalik Gondžuvani hazretleri pogledao je mladića sa hejbetom i rekao:
“Ako je tako, onda presijeci zunnar na svom pojasu i primi islam.”
Ove riječi izazvale su šok među prisutnima. Mladić uznemireno reče:
“Haša! Kunem se da nemam tako nešto.”
Tada Abdulhalik hazretleri naredi jednom učeniku da mu skine ogrtač. Kada su mu skinuli hırku, vidjeli su da mu je oko pojasa bio svezan zunnar — debelo uže koje su hrišćani nosili pri ibadetu i na kojem je bio okačen krst.
Mladić se veoma postidio. Nije znao šta da radi. U njegovom srcu pojavila se ljubav prema islamu. Zavolio je Abdulhalika Gondžuvanija hazretleri i tada je potpuno razumio šta znači da evlije gledaju Allahovim nurom. Izgovorio je kelime-i šehadet i počastio se islamom. Postao je jedan od njegovih iskrenih učenika.
Nakon toga veliki muršid okrenuo se prisutnima i rekao:
“O prijatelji! Dođite i mi da održimo svoje obećanje, da presiječemo svoj zunnar i vjerujemo. Ovaj mladić presjekao je materijalni zunnar, a mi presijecimo zunnar srca. To su kibur i gordost. Ovaj mladić postao je od onih koji traže oprost, pa i mi da budemo od onih kojima je oprošteno.”
Njegovi učenici tada su obnovili tevbu i njihova srca više nisu ostala vezana ni za šta osim za Allahu teala.
Jednog dana neki čovjek reče pred njim:
“Kad bi me Allahu teala stavio između izbora Dženneta i Džehennema, ja bih izabrao Džehennem. Jer tokom cijelog života nisam radio po željama svog nefsa. Džennet je želja nefsa, a Džehennem je ono što Allahu teala želi.”
Abdulhalik Gondžuvani hazretleri odbio je ove riječi i rekao:
“Rob nema pravo izbora. Gdje nam se kaže da idemo — tamo idemo. Gdje nam se kaže da ostanemo — tamo ostajemo. To je robovanje. Ono što ti govoriš nije robovanje.”
Taj čovjek zatim upita:
“Efendijo! Može li se šejtan približiti čovjeku koji je na putu tesavvufa?”
Odgovori:
“Ako je talebe tek stupio na put tesavvufa i još nije spasio svoj nefs od stepena nefs-i emmâre, šejtan mu se može približiti kada se naljuti. Ali ako je njegov nefs dostigao stepen mutmainne, tada se umjesto ljutnje kod njega pojavljuje gayret. Kad god pokaže gayret, šejtan bježi od njega. To je dovoljna osobina za njega. Samo neka se okrene Hakku, neka se čvrsto drži Kitaba Allahu teala i sunneta Njegovog Resûla. Neka između ta dva nura ide putem tesavvufa.”
Abdulhalik Gondžuvani hazretleri bio je od onih čije su dove primane kod Allahu teala. Ljudi i džinni dolazili su iz dalekih mjesta kako bi dobili njegovu dovu.
Jednog dana pred njega došao je jedan gost izdaleka. Malo zatim došao je lijep i uredno obučen mladić. Zatražio je dovu od Abdulhalika hazretleri i odmah otišao. Gost upita:
“Efendijo! Ko je bio ovaj mladić? Došao je i odmah otišao.”
Odgovori mu:
“Bio je to melek koji je došao da nas posjeti i zatraži dovu.”
Gost se začudi i zamoli:
“Efendijo! Molite i za nas da na posljednjem dahu odemo sa selametom imana.”
Tada Abdulhalik Gondžuvani hazretleri reče:
“Ko nakon izvršavanja farzova učini dovu, njegova dova biva primljena. Kada ti nakon farz ibadeta budeš dovio i sjetiš se nas, i mi ćemo se sjetiti tebe. To će biti vesila za kabul dove i tebi i nama.”
Kada se približilo njegovo preseljenje na ahiret, odgoj svojih učenika prepustio je četvorici velikih halifa: Ahmedu Siddiku, Evliji Kebiru, Šejhu Sulejmanu Germiniju i Arifu Rivegeriju. Dao im je mnoge nasihate.
Preselio je 1180. godine (575. po Hidžri) u Gondžuvanu.
Abdulhalik Gondžuvani hazretleri postavio je i jedanaest osnovnih principa koji su danas poznati kao principi Nakšibendijskog puta. Osnova tih principa jeste:
“Izbaciti iz srca sve što ga zaokuplja i stalno ga držati zauzetim Allahu teala.”
Kerameti Hazreti Abdulhalika Gondžuvanija
I nakon njegove smrti viđeni su njegovi kerâmeti.
Naime, prošlo je 332 godine od njegove smrti. Godine 1512. (918. po Hidžri) Safevije, neprijatelji Eshab-i kirama, prešli su rijeku Džejhun sa vojskom od sto hiljada obučenih vojnika i napali oblasti Maveraünnehra. Prolili su mnogo krvi i učinili veliko razaranje. Zatim su krenuli prema Buhari. Zauzeli su mnoge tvrđave i rušili kaburove i turbeta Ehl-i sunnetskih alima.
Na kraju su opkolili i tvrđavu Gondžuvan. Njihova namjera bila je spaliti mubarek kabur Abdulhalika Gondžuvanija hazretleri, koji je bio mjesto zijareta Ehl-i sunnetskih muslimana.
Međutim, kada su krenuli u napad na grad, vidjeli su bijele konjanike u bijeloj odjeći i zelenim sarucima kako napadaju zajedno sa pet hiljada uzbečkih vojnika koji su izašli iz tvrđave. Na čelu im je bio nurli i hejbetli mubarek čovjek sa dvostrukim mačem u ruci. Kada je pokazao prema Safevijama i krenuo u napad, počeli su sjeći neprijatelje poput žetelaca u polju.
Neprijatelji Ehl-i sunneta brzo su bili poraženi i pobjegli bez povratka.
To je bio keramet Abdulhalika Gondžuvanija hazretleri, koji je još prije smrti rekao:
“Prijatelju sam mubarek, neprijatelju nesreća.
U boju sam kao gvožđe, a u miru kao vosak.
Gondžuvan je izvor nura i naše boravište.
Do vrata Ruma zamahujem dvostrukim mačem.”
Tvoja Kuća Neka Bude Mesdžid
Jedan od nasihata koje je Abdulhalik Gondžuvani hazretleri dao svom duhovnom sinu Šejhu Evliji Kebiru glasi:
“Sinko moj! Savjetujem ti sticanje znanja i učenje edeba. Znaj i pazi da si uvijek u prisustvu Allahu teala. Ne napuštaj put velikih alima prošlih stoljeća. Postupaj u skladu sa sunnetom Resûlullaha sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ne udaljavaj iz vida ni ponašanje ashaba, koji su pravi primjenjivači tog sunneta. Uči fikh i Hadis-i šerif. Čuvaj se neukih tarikatdžija. Ne trči za slavom, jer je slava nesreća i opasnost. Živi među ljudima kao jedan od njih. Trudi se da namaz uvijek klanjaš u džematu. Ne druži se sa novotarima i ljudima zaljubljenim u dunjaluk. Ne teži nikakvom položaju, makar bio hvaljen poput kadiluka ili muftijstva. Ne uspostavljaj bliskost sa državnim upravnicima i njihovim ljudima. Ne druži se ni sa prostacima poznatim po nedoličnom ponašanju i nepromišljenim riječima. Malo govori, malo jedi, malo spavaj. Za boravak biraj više osamljena mjesta. Mnogo se trudi da jedeš halal. Ostavi sumnjive stvari. Često će te želja za dunjalukom savladavati. Ako zbog tih želja kreneš tim putem, izgubićeš vjeru. Ne smij se mnogo. Glasno smijanje ubija srce. Nikoga ne smatraj bezvrijednim. Ne raspravljaj se ni sa kim. Ne traži ništa ni od koga. Ne naređuj nikome da ti služi. Ne govori loše o velikanima tesavvufa. Ko ih poriče, upada u propast. Neka ti oči budu suzne, a djela čista. Nosi staru odjeću dok nema potrebe za novom. Tvoj kapital neka bude fikh i vjersko znanje, a tvoja kuća neka bude mesdžid.”
Firaset Mu’mina
Abdulhalik Gondžuvani, često bi namaze klanjao,
U Kabi muazzami pa se opet vraćao.
Jednog dana Ašure, Abdulhalik hazretleri,
Sa učenicima svojim sohbet činio bî.
Mladić uđe tada, u muslimanskoj nošnji,
Sjede među talebe, miran i ponizni.
Hazret s jedne strane sohbet nastavljaše,
A mladića pažljivo pogledom pratiše.
Mladić reče tada: “O efendijo mili,
Resûl ‘alejhi-sselam jednom su govorili:
‘Čuvajte se firaseta mu’mina, ljudi,
Jer oni gledaju nurom Allahovim svudi.’
Objasnite nam, molim, tajnu ovog hadisa.”
Hazret mu odgovori: “Tajna je sasvim jasna:
Presijeci zunnar svoj što ti je oko pasa,
Postani musliman, ne varaj više svijeta!”
Mladić odmah reče: “Nemam ja tog znamenja,
Allaha se bojim od takvog obilježja.”
Hazret tada reče: “Ako je tako zbilja,
Skini svoj kaftan sada, neka se istina vidi.”
Skinuo je kaftan, mada nerado veoma,
A zunnar na pojasu pokaza se svima.
Postidio se tada i srce mu zadrhta,
Ljubav prema islamu u njegovom srcu nikla.
Shvatio je tada kakav je firaset vjernih,
I kako gledaju Allahovim nurom iskreni.
U srcu mu nastade velika muhabbet,
Pa izgovori radosno kelime-i šehadet.
Islamom se počasti toga mubarek časa,
I postade talebe Abdulhalik efendija.
Tada Abdulhalik reče okupljenima svima:
“Ovaj mladić odsječe zunnar sa svojih njedara,
A mi odsijecimo naš duhovni zunnar sada.
To su kibur i gordost — ostavimo ih odmah!”Svi talebe tada tevbu obnoviše skrušeno,
I suze im poteče niz lice neprestano.
